Potraga za srodnom dušom ili seksom?

Dating > Potraga za srodnom dušom ili seksom?

Click here: ※ Potraga za srodnom dušom ili seksom? ※ ♥ Potraga za srodnom dušom ili seksom?

Ona objašnjava kako postoji milion načina da vodite ljubav, možete biti impotentni, a ipak uživati u fenomenalnom seksu. Bar kad je seks u pitanju, muskarac koji je spreman da joj ispuni tu zelju, zauvjek c'e vladati njome. Naime, za oblačenje kao i u svemu ostalom što radi, ima stila.

Na kraju ljubavne veze, vršite pretplatu na školu logike Stele Kovalski: ima stvari koje se dešavaju u mraku me? Jordan Maxwell: Ova Crkva, vlada i sile iza njih jednako djeluju i danas, a sve će pogreške uvidjeti tek kasnije. I oltar i sudac su povišeni za tri reda što predstavlja tri stupa masonstva. Lav Naravno da volite vatru i strast, no Ovan je čak i za vas preeksplozivan. The hotel also ofers live-in packages for metings and events that require rom acomodation. Zaista nisam razmisljao odakle glog iza kuce, ali uostalom nije ni bilo vremena. Riješite li se religija, što će ostati od moralnih smjernica? Jordan Maxwell: U Bibliji je Isus rekao da kad mislite kako ste u svjetlu zapravo ste u tami, a ako je vaša svjetlost u vama tako tamna, kakva li će tek tama biti. Stanovala je u tmurnom stanu iznad židovske pekarnice u Whitechapelu, ne osobito ugodnom dijelu grada, ali najamnina nije bila velika, a hrana je bila besplatna, pod uvjetom da čovjeku ne smeta jednolična prehrana kruhom i kolačima. Zato se može desiti da, čak iako vas šef stalno drži pored vas, kada se ukaže dobra prilika, šansu ipak dobije kolega koji bolje radi. Najprirodnije i najspontanije upotpunjavanje jeste ono sa suprotnim polom ili istim polom ukoliko postoji seksualna atrakcija, što je prvi korak ka tome da se između nas i druge osobe razvije priča koja kasnije može prerasti u duboku i pravu intimnost.

Zna dobro da investira i u stanju je da napravi novac tako reći ni od čega. Iako Teomim ima nemirnu prirodu, stalno je u potrazi za mirnom životnom lukom u kojoj se nikada neće skrasiti, jer je ne nalazi i jer ga mnogi izgovori spriječavaju u ostvarivanju svog sna. Another cause was an Anahaw tre that touched the electric wires infront of GSIS. Preferiraju paženje i maženje u kojima se osjećaju poput prinčeva.

Potraga za srodnom dušom ili seksom? - Ako se stvari otmu njihovoj kontroli, popuste im živci i svlada ih njihov veliki strah: strah da će zakazati i da neće biti dorasli situaciji. Moć ovog prirodnog silikatnog kamena tako je velika da ga treba stavljati na rane, jer ubrzava procese ozdravljenja.

Ostala je samo dragocjena, bolna uspomena... Ali Daisy ne želi ništa imati s njim. Ima samo jednu želju: glumiti na pravoj londonskoj pozornici. To je san što ga Gavin može ostvariti. Daisy je spavala s muškarcima za mnogo manje. A Gavin se razvio u izrazito naočitog muškarca. No kako njihove senzualne igre postaju sve napetije, Gavin je taj kojemu prijeti opasnost da postane... Također bih željela zahvaliti svojem »kućnom timu«, prijateljima iz Fredericksburga, Virginia, koji mi svakodnevno pomažu da ostanem pri zdravoj pameti, smiješim se - i pišem - svojim smijehom, duhovitošću i trajnom dobrodušnošću. Barbara i Johnny Casana, Cheryl Bosch, Clyde Coatney, Kyle i Rebecca Snyder, Phil i Trista Chapman, osjećam se neopisivo sretnom jer vas sve imam u svojem životu. Na koncu, Robu i Virginiji Grogan, izdavačima časopisa Front Porch Fredericksburg, svim srcem zahvaljujem na njihovom prijateljstvu, podršci i ohrabrivanju tijekom posljednjih šest godina. To mi mnogo znači. Zapravo, znači mi sve. Troje se djece ukočilo, suspregnuta daha, pogleda usmjerena prema nezaključanim vratima. Čim se posljednja među njima, Daisy, krišom uvukla unutra, ugasili su malenu svijeću i čekali. Gotovo četvrt sata nakon toga jedini izvor svjetlosti bile su blijede zrake sunca koje su dopirale kroz prljavo staklo jedinog trošnog prozora. Cestice prašine lebdjele su poput perja u teškom, ustajalom zraku. U neprirodnoj se tišini činilo da i najtiše škripanje podne daske ili nepoželjno pucketanje zglavcima ili, ne daj Bože, kihanje odzvanja jednako glasno kao zvonjava poznatih bowskih zvona u čijoj Č 6 su blizini sve troje rođeni, što ih je zauvijek činilo istočnim Londoncima, čistokrvnim koknijima. Vrata su se uz škripu otvorila i tračak svjetla presjekao je sjenke. Harry Stone promolio je unutra svoju srebrnasto plavokosu glavu. Prešao je preko praga, a fenjer što ga je držao osvjetljavao je njegov nakrivljeni smiješak što su ga djevojčice, osobito one starije, smatrale tako neodoljivim. Ovo je treći put zaredom. Sagnuvši se kako ne bi udario o niske grede, štrkljasti je šesnaestogodišnjak zatvorio vrata za sobom. Škot je odgovorio otpuhnuvši kroz nos. Spustivši se na hrpu starih knjiga, Harry je slegnuo ramenima. Bio je sin kurve iz lučkog dijela grada Eastcheapa, pa je seks za njega nužna fizička aktivnost, jednako neizbježna kao jedenje, spavanje ili mokrenje. Pa, pazi da dobro gledaš. Možda ćeš nešto naučiti. Rourke je opet puhnuo kroz nos, ali su mu obrazi 7 na slabom svjetlu gorjeli poput plamena svijeće. Njišući nogama, Harry se kratko nasmijao. Rourke se okomio na njega stisnutim šakama. Izvukavši se ispod starog pisaćeg stola, Gavin Carmichael je zaključio da je vrijeme za intervenciju. U dobi od četrnaest godina nije posjedovao ni Harryjevu zlaćanu ljepotu ni Rourkeovu mišićavost i okretan jezik, ali je imao nevjerojatnu sposobnost smirivanja prepirki između prijatelja i neprijatelja podjednako, a ta mu je vještina priskrbila nadimak Sveti Gavin. Nije bio posve siguran da mu se sviđa to što ga uspoređuju sa svecem. Sveci obično žive kratkim životima siromaštva i samopožrtvovnosti, a zatim ih slome na kotaču kao svetu Katarinu, ili im odrube glavu kao svetom Ivanu Krstitelju, ili ih spale na lomači kao svetu Ivanu Orleansku. Ovog posljednjeg posebno se užasavao. Na kraju krajeva, ovdje je jedna dama. Devetogodišnja Daisy sjedila je na škrinji i njihala mršave noge. Nakrivila je ustranu glavu s kosom 8 boje žita i napućila svoja dražesna ¿skrenuta usta, znak da radi na odgonetavanju najnovije životne zagonetke. Rourke je zabacio svoju dugu crvenkastokestenjastu kosu i glasno se nasmijao. Širokom je nadlanicom prešao preko suznih očiju i rekao: - Ne brini, dušice. Bude li našu ljupku Betsy ikad svrbjelo, naš će je prijatelj Harry itekako rado počešati. Lecnuvši se, Gavin je pročistio grlo, znak da treba promijeniti temu. Njih su četvero prekriženih nogu sjeli u krug ispod strehe. Harry je u sredinu kruga, kraj fenjera, spustio svoj prilog, rupčić pun bombona od limuna i pepermint štapića što ih je ukrao u kuhinji. Kasnije će plijen podijeliti među sobom, mada je Gavin uvijek Daisy davao gotovo cijeli svoj dio. Daisy je ispružila ruku i povukla rukav Harryjeve košulje. Laktom je gurnuo Rourkea. Trljajući svoja rebra, Škot se nasmrštio i rekao: - Uvijek i zauvijek. Ozareno se smiješeći, Daisy je ispružila ruku i sitnom šakom uhvatila Gavinov mali prst. Smiješeći se njezinim blistavim očima, poslušno je dodao: - Što bilo da bilo. Njihova je zakletva bila njezin omiljeni dio mjesečnog rituala, osobito zato što je ona uvijek izgovarala završni dio. Kako je Gavin jedini među njima imao pravu obitelj, dvoje roditelja koji su bili u braku i malenu sestru, Ameliju Grace, samo je on mogao odgovoriti. Ipak je oklijevao, jezik mu se spoticao o emocije, netremice je zurio u slabašan plamen fenjera koji kao da se pred njegovim očima pretvarao u pomahnitali pakao. Njegovi roditelji i Amelia Grace poginuli su kad se njihov stan zapalio, a oni su ostali u vatrenoj 10 klopci. Gavin je također trebao poginuti, ali mu je mama nekoliko minuta prije tragedije utisnula peni u šaku i poslala ga u pekarnicu po štrucu staroga kruha kako bi time popunila siromašnu večeru. Otrgnuo je pogled s plamena i okrenuo se prema njoj. Nastojeći prevladati nevidljivo stezanje u grlu i odebljali jezik, koji su ga mučili kad god bi se spomenula riječ »obitelj«, rekao je: - M-mogle b-bi, valjda, kad b-bi željele. Ali ne, obično t-to ne čine. P- previše su zauzete p-poslom. Zapravo, nije se mogao sjetiti da su njegovi roditelji radili bilo što drugo, osobito njegova majka. Čak i dok je uvečer sjedila ispred ognjišta i glasno čitala iz svoje malene knjižnice omiljenih knjiga, majčine vješte, od rada ogrubjele ruke neprestano su radile, bilo da je izrađivala četke, stavljala posljednje otmjene ukrase na žensku odjeću ili šivala platna za viseće ležajeve. Daisy je zavukla svoju malenu šaku u njegovu. Daisy je od svih njih imala najmanje iskustva s obiteljskim životom. Kad je imala jedva mjesec dana, ostavljena je u košari za rublje na stubama ispred 11 crkve St. Mary-Le-Bow u Cheapsideu, bez ikakvog naslijeđa osim deke u koju je bila umotana i grubom rukom napisane poruke koja je glasila: »Budite dobri mojem djetešcu. « Nitko nije znao je li u Roxbury House stigla pod okriljem dječakova dobročinitelja, premijera Williama Gladstonea, ili na neki drugi način. Bez obzira tko ju je doveo u kvekersko sirotište, to je svakako bilo daleko poželjnije mjesto od župne ubožnice ili, još gore, jedne od takozvanih dječjih farmi1. Ondje su džinom opijene seoske babe očajnim mladim majkama naplaćivale petnaest šilinga mjesečno da bi skrbile o njihovoj djeci. Novac se navodno trošio na dijete, ali često se događalo da su takva djeca umirala jer su ih hranili mlijekom u koje su stavljali vapnenac i raznim drugim otrovima. Mnoga su malena, u novine zamotana tijela pronađena uz seoske ceste. Sa svojom svijetlom kosom, kosim zelenim očima i sitnim tijelom podsjećala ga je na šumsku vilu ili na anđela, ovisno o tome je li bila vragolasto ili sjetno raspoložena. Obično se radilo o neželjenoj, nezakonitoj djeci koja su na tim dječjim farmama teško živjela. Ta mi se najviše sviđa. Druga su dva dječaka odgovorila stenjanjem, ali ih je Gavinov pogled upozorenja brzo smirio. Želi li Rourke da mu Gavin pomogne oko sljedećeg zadatka iz povijesti, a Harry nekoga tko će preuzeti čišćenje konjskih pregradaka kako bi se on mogao zabavljati s Betsy na sjeniku, onda im je bolje da pristanu. Uskoro je Harry s užitkom glumio kralja, a Rourke se uživio u ulogu zlog čarobnjaka. Tako je Gavinu preostalo da bude pripovjedač i redatelj, savršena uloga za njega. Nakon gotovo godinu dana napamet je znao sve uloge, a ipak nikad nije mogao biti siguran kad će se pojaviti njegovo mucanje. Svima je bilo jasno da će Daisy preuzeti glavnu ulogu Mačka. Poanta ove igre bila je ta da se nađe u središtu pozornosti, a mačkova lukavost i odvažnost odgovarali su njezinoj koknijevskoj duši. Dok ju je gledao kako paradira po prašnjavom podu, sa starim šeširom koji joj je padao nisko na čelo i baršunastim plaštem, što su ga izjeli moljci, prebačenim oko uskih ramena, Gavin se osjećao savršeno spokojno. Očito prebačena u grandioznija vremena i uzvišenije okolnosti fiktivnog svijeta, Daisy se klanjala, smiješila i bacala poljupce nevidljivoj publici koja je obožava. Gavin joj je predao posljednji kazališni rekvizit, papiermâché ružu što ju je rado prebacivala preko ruke i pretvarala se da je riječ o velikom, svježem buketu. Nitko od njih to nije znao, ali te su se večeri posljednji put sastali na tavanu. Gavina su idućeg jutra, čak prije nego se oglasilo zvono za doručak, pozvali u ravnateljev ured. Dok je stajao u hodniku i čekao da ga pozovu unutra, osjećao je kako mu se želudac grči i dlanovi znoje. Netko je zacijelo saznao za tajne sastanke na tavanu i 14 prijavio ih, to je jedino moguće objašnjenje. Spremišni je prostor proglašen zabranjenim područjem, ali više nego odlazak onamo, u nevolje bi ih uvalila gluma. Društvo prijatelja, ili kvekeri kako je sekta općepoznata, nastoji odbaciti svjetovne taštine mode, frazeologije i zabave. Glazba, ples i predstave strogo su zabranjeni. Kad bi ravnatelj otkrio da je Daisy idejni začetnik njihovog malenog kazališta, najveći dio krivnje sva lio bi se na njezina sitna ramena. Kako bi zaštitio nju i svoja druga dva prijatelja, Gavin je bio pripravan tvrditi da su njihovi sastanci na tavanu bili isključivo njegova zamisao. Srećom po njega, Društvo prijatelja zazire od nasilja bilo koje vrste. Udarci štapom i šibom, kao i razne druge metode tjelesnog kažnjavanja, koje se podjednako primjenjuju u najgorim ubožnicama i najboljim javnim školama, uopće ne postoje u sirotištu. Discipliniranje obično podrazumijeva obavljanje dodatnih zadataka za dobrobit skupine, zajedno s meditativnim vježbama koje bi počinitelja prekršaja trebale dovesti do razumijevanja izvora sebičnog ili zlog poriva koji ga je zaveo na pogrešan put. Uredska su se vrata otvorila i pojavio se visok, jednostavno odjeven ravnatelj. Gavin je na leđima stisnuo spojene šake i pripremio se da bude jak. Ravnatelj, čovjek otprilike četrdesetih godina, kimne i pozove ga unutra. Gavinovo se srce ispunilo radosnim iščekivanjem. Svojeg dobročinitelja nije vidio od one večeri prije godinu dana kad ga je ovaj spasio i nikad nije imao priliku dolično se zahvaliti. Požar ga nije samo pretvorio u siroče, već ga je učinio i beskućnikom. Smrzavajući se, ranjavih nogu i grozničav, lutao je ulicama istočnog Londona više od mjesec dana, a živio je od pronađenih kovanica i otpadaka hrane. Jedne posebno hladne večeri, previše umoran i malodušan da bi dalje hodao, legao je na stube ispred neke krčme i utonuo u nemiran san. U njegovom je snu bilo mnogo variva za cijelu obitelj pa ga majka nije poslala u pekarnicu, već je ostao u zgradi i našao se u klopci zapaljenog stana zajedno sa svojom obitelji. Plamen ih je okruživao sa svih strana i vidjelo se da će niski strop uskoro pasti. Crni ga je dim gušio u plućima, a zrak je bio previše vruć da bi se udisao. Nožicama udarajući po kolijevci, novorođenče Amelia Grace crvena lica je ispustila krik koji je odjeknuo među gorućim gredama. Gavinova je majka podigla čedo kako bi ga 16 smirila, ali kakvu mu je utjehu mogla pružiti samo nekoliko trenutaka prije smrti? Odjednom je mračni anđeo uletio u skučenu prostoriju. Sve je četvero zagrlio svojim crnim krilom i odnio ih izvan dohvata vatre, na sigurno ili u raj, Gavin nije bio siguran kamo. Probudio se kad ga je obavio miris lovorove vodice i duhana, vrtložeći se oko njega poput raskošnog njušnog oblaka. Snažne su ga ruke podigle sa stuba. Otvorio je oči i pogledao grubo lice anđela iz svojeg sna, ali njegov spasitelj nije bio nebesko biće, već čovjek od krvi i mesa kasnih srednjih godina. Onako u bunilu, neodređeno se sjećao da ga je čovjek spustio na kožom presvučeno sjedalo kočije i odveo u otmjenu kuću koja se nalazila u mirnoj ulici, a crno lakirana vrata ukrašavala je alka u obliku lavlje glave. Kasnije je saznao da je njegov dobročinitelj bio premijer William Gladstone, a kuća u koju ga je odnio bila je na adresi Downing Street broj deset. Dva tjedna kasnije, bez vrućice i dobro nahranjen, otišao je iz premijerove rezidencije i ukrcao se u vlak za Kent - i Roxbury House. Osjećajući kako se oznojio ispod pazuha, Gavin je pogledao iza ravnatelja i vidio visokog muškarca širokih ramena koji je nosio cilindar i kaput s 17 pelerinom, a gledao je kroz prozor u povrtnjak. Ruke je držao na leđima, jednom rukom u rukavici uhvativši zapešće druge. Premijer Gladstone, mora biti on! Gavin je zadržavao dah dok se njegov »posjetitelj« polako okretao prema njemu. Pazeći da drži uspravna ramena, podigao je glavu, očekujući da će vidjeti visoko čelo i duboko usađene oči kojih se sjećao od prošle godine. Silovito razočaranje umalo ga je oborilo na koljena. Oštro lice ispod oboda šešira nije pripadalo ljubaznom premijeru, već potpunom neznancu. Ravnatelj se pridružio čovjeku kraj prozora. John je otac tvoje majke. Tražio te cijelu prošlu godinu i sad je došao po tebe da te odvede kući. Panika je harala Gavinovom utrobom, prijeteći pretvaranjem njegovih crijeva u vodu. Njegova je majka veoma rijetko spominjala svojeg oca, ali kad je to činila, koristila je riječ »tiranin«. Ne želim otići odavde. Ovdje imam p- prijatelje. Ravnatelj ga je ljubazno gledao, ali je odmahnuo glavom kratko ošišane prosijede kose. Vjeruj da je tako i otvori svoje biće za Kristovu 18 svjetlost. John prešao je ured u dva duga koraka i čvrsto uhvatio Gavina za ramena, stišćući ga prstima kao pandžama. Ja sam tvoj djed i paklenski sam se namučio dok sam te pronašao. Sviđalo se to tebi ili ne, vodim te natrag u London sa sobom. Gavinovo je srce prestrašeno poskočilo pri samom spomenu glavnoga grada, mjesta što ga je povezivao s neugodnim vonjem i okrutnim licima, skučenim hodnicima i krcatim ulicama, s požarom i vrištanjem i mučnim zaudaranjem pougljenjenih tijela. Oslobodivši se neznančeva stiska, Gavin je hodao unatrag prema vratima, glave pune smionih planova. Uvijek je mogao brzo trčati. Bude li potrebno, bi li mogao trčati onoliko koliko bi ga noge nosile i dah mu dopuštao, a zatim se skrivao u nadi da će njegov djed odustati i otići bez njega? John uzdigao je guste obrve koje su se zatim spustile nad metalno sive oči. Dok je gledao u taj čelični pogled, Gavin je odmah shvatio da njegov djed nije od one vrste ljudi koji bi odustali - 19 ikada. Pošao je prema Gavinu. John i budem li ti to morao utuviti u glavu šibom i oblikovati te vlastitim rukama kao da si prokleti komad gline, tako mi Boga, ispunit ćeš ono na što te podrijetlo obvezuje. Ravnatelj je stao između njih. John, vaš je unuk prošle godine mnogo izgubio... Malena djevojčica, Daisy, mu je poput sestre. John je samo odmahnuo rukom na tu molbu. John, a premda sam zahvalan što ste mojeg unuka hranili i odijevali, neću više trpjeti nikakvo uplitanje. Odsad nadalje, njegova je budućnost obiteljska stvar koja se vas ne tiče. Pobrinite se da bude spakiran i spreman za odlazak u roku od sat vremena. Prošao je kraj njih i izišao u hodnik, a njegovi su koraci odjekivali po kamenim pločama. Ravnatelj se okrenuo Gavinu, njegovo je glatko obrijano lice izražavalo suosjećanje, a Gavinu se činilo da ondje vidi i sažaljenje. Potisni svoje nezadovoljstvo i vjeruj da će sve biti dobro. Neka vjeruje da će sve biti dobro? Gavin se osjećao rastrganim između histeričnih suza i gorkog smijeha. Je li bila Božja volja da njegovi roditelji i malena sestra izgore u požaru? Je li to bila božanska intervencija ili slučajnost da je samo on pošteđen jer nije bilo dovoljno variva za večeru? Nije želio Stvoritelja zamišljati kao kapricioznog lutkara, a ipak, ako se sve događa Božjom voljom, kakav bi drukčiji zaključak mogao izvući? Gavin je osjećao kako ga suze peku u očima, ali se nije potrudio zaustaviti ih. Ravnateljeve su se oči raširile. Izraz lica mu se smekšao pa je ispružio ruku kako bi je stavio na Gavinovu nadlakticu, ali Gavina se nije moglo utješiti. Naglo se odmaknuo i izjurio iz ureda, a samo mu je jedna misao bila u glavi. Našao ju je na tavanu kako sjedi na prašnjavom podu s glavom naslonjenom na podignuta koljena. Zar je vijest tako brzo putovala? Dovraga, on joj je sam želio reći. Čvrsto odlučivši da joj neće pokazati svoju tugu, Gavin je odmahnuo glavom. Čini se da ipak imam obitelji, odnosno djeda. Došao je kako bi me odveo natrag u... Skočila je na noge i bacila se na njega. Bit ću tiha kao miš i dobra kao zlato, kunem se da hoću. Tvoj grozni stari djed neće ni znati da sam ondje. Gavin je osjetio kako mu topla suza klizi niz obraz i nestaje u njezinoj svijetloj, svilenkastoj kosi. Zapravo, ti si najbolja djevojčica na svijetu. Čim se smjestim, pisat ću ti kako bih ti javio svoju adresu i kako se snalazim, a ti moraš vježbati pisanje kako bi mi mogla odgovarati. Zagnjurivši lice uz njegov trbuh, odmahnula je glavom. Želim da budemo zajedno kao sada. Nježno, veoma nježno, odmaknuo je njezine ruke. Posegnuo je u džep i izvadio zamotani rupčić što joj ga je kanio kasnije dati, njegov dio slatkiša od 22 prethodne večeri. Odvezao je zavežljaj, otkinuo komadić pepermint štapića i ubacio ga u njezina usta. Netremice je promatrajući, nastojao je zapamtiti svaku pojedinost njezina dragog lica - široko razmaknute zelene oči koje se u kutovima uzdižu prema gore, drzak maleni nos koji se na vrhu tek neznatno okreće prema gore, dražesna »izvrnuta« usta s punom gornjom usnom - i osjetio kako mu se srce stišće pod težinom tako mnogo ljubavi i gubitka. Grickajući slatkiš, promatrala ga je krupnim, tužnim očima. Ponovno je vezao rupčić i gurnuo ga u njezinu šaku. I bez obzira koliko će mi dugo trebati ili kako će teško biti, nekako ću se pobrinuti da jednoga dana opet budemo zajedno. Donja joj je usna podrhtavala i na trepavicama su joj blistale suze dok ga je gledala. Gavin je kimnuo, a grlo mu se tako stegnulo da je jedva mogao govoriti. U dobru i zlu, Uvijek i zauvijek, Što bilo da bilo, Ostat ćemo zajedno... Kakav je to život, kad vaši jadni prijatelji moraju žudjeti za vašim društvom? WILLIAM SHAKESPEARE, Vojvoda Kako vam drago Noćni klub The Palace Covent Garden, London Proljeće, 1891. Sigurno ne najgori dan u dvadeset devet godina života Gavina Carmichaela - dan požara ima tu čast. Niti se može mjeriti s traumom drugog najgoreg dana u njegovom životu, dana kad je njegov djed uletio u ravnateljev ured u Roxbury Houseu i odveo Gavina od Daisy i svega ostaloga što mu je priraslo srcu. Želi li biti precizan, a preciznost je jedna od osobina koje su ga dovele među vrhunske londonske odvjetnike, unatoč njegovoj mladosti, morao bi reći da je ovo treći najgori dan u njegovom životu. Treći najgori dan, a ipak se osjećao kao da hoda po rubu pakla, ako ne u njegovom središtu, onda D 24 sigurno po jednom od vanjskih krugova. Ah, da, limb, Danteov prvi krug, savršeno opisuje njegovo stanje. »Ostavite svaku nadu vi koji ovamo ulazite«, tako nekako piše na ulazu. Napuštanje svake nade da će ikad naći Daisy upravo je ono što mu je savjetovao detektivov izvještaj, isporučen toga dana. Premda je u dekoru kluba prevladavala grimizna boja, Palace nije bio posebno paklenski ili sotonski, već više drečav. Jedan od novih klubova u kojima se može večerati i slušati živu glazbu, a koji poput djeteline niču po cijelom gradu, bio je luksuzan u pretjeranom stilu koji podsjeća na bordele višeg ranga. Ulaz okružen stupovima i ukrašen gipsanim vrtnim kipovima, obojenim svjetiljkama i pozlaćenim drvenim rešetkama, a ništa od toga nema nikakvu funkciju, osim što pojačava sveopću dekorativnu pretrpanost. Ulazeći u klub nakon paklenski dugotrajnog čekanja, Gavin je stekao opći dojam debelih sagova, zrcalima pokrivenih zidova i obojenih stakala na prozorima. Spiralno je stubište vodilo dolje do gledališta. Redovi stolova pokrivenih bijelim stolnjacima nalazili su se ispred polukružne pozornice zastrte grimiznim i zlatnim zastorima, a sa stropa je visio plinski luster koji, navodno, sadrži dvadeset sedam tisuća komadića brušenog kristala. Ipak, sav isforsirani sjaj tog mjesta nije mogao 25 prikriti osnovnu sirovost, baš kao što leptir-kravata i frak ne mogu mesara pretvoriti u baroneta. Kakav sam snob postao, pomislio je Gavin, istodobno osjećajući krivnju i neopisivu tugu jer je to istina i zato što je snobizam, bio je uvjeren, više ili manje nepovratno stanje. Čak i usred svega toga nije uspijevao spriječiti pojavljivanje kratkih bljeskova sjećanja iz ranog djetinjstva - vitke, ispucale ruke svoje majke; siromaštvo trosobnog stana što su ga njih četvero zvali domom; hladnoća koja je dopirala do kostiju i koja ga je udarala poput šake u lice za zimskih jutara kad bi se izvlačio iz kreveta kako bi zapalio vatru u štednjaku, a prsti su mu bili tako ukočeni od hladnoće da je jedva mogao kresnuti šibicom. Međutim, tek je nakon požara otkrio kako zima može biti brutalna. Beskućnik i siroče, spavao je na klupama u parku ili u skučenom prostoru ispod stubišta, natiskujući zgužvane novine u slojeve svoje odjeće kako bi se zaštitio od vjetra. Za dlaku je izbjegao smrzavanje one noći kad ga je Gladstone pronašao i odveo u kuću. Sa svojom velikom, toplom kuhinjom, oribanim hodnicima i bujnim, zelenim pašnjacima, sirotište Roxbury House doimalo se kao mjesto raskoši i obilja. A ipak, kad bi se sad vratio onamo, sumnjao je da bi zadovoljilo njegova nova 26 mjerila. Posljednja ga je misao doista istinski naljutila, jer nije uvijek bio takav. Ne, ova nadmena, bahata osoba, ovaj oholi snob zapravo nije on, već ono što je stari, njegov djed, od njega napravio. Doista si me oblikovao kao prokleti komad gline, djede, rekao je sebi, a zatim je popio još jedan gutljaj groznog, previše slatkog šampanjca, kao da će time isprati petnaest godina gorkog žaljenja. Harry, sada poznat kao Hadrian St. Claire, nagne se preko stola prema njemu. Hadrian je slegnuo ramenima, ali ga je i dalje promatrao. Rourke je sjedio s njegove druge strane pa je svima ulio još vina u čaše. Prošlo je petnaest godina, Gav. Daisy je sad već zacijelo udana i ima vlastitu obitelj, pravu obitelj kakvu je uvijek željela, a ne nas, jadnike iz sirotišta. Koliko mi znamo, mogla bi čak biti mr... Hadrian je mrko pogledao Škota i prekinuo ga usred riječi, ali Gavin je znao što je želio reći. Mrtva, Daisy bi mogla biti mrtva. Ondje je negdje, ja je osjećam. Doista, bilo je trenutaka tijekom godina kad bi ga probudio zvuk jecanja, a on je bio posve siguran da to nije san, da je Daisy negdje u velikom širokom svijetu veoma nesretna, možda čak doziva njegovo ime. U drugim bi se trenucima odjednom pojavila pred njim u njegovim snovima, ali sad odrasla žena, a ne malena djevojčica. Žena koja ga je gledala povrijeđenim zelenim očima dok su joj puna usta podrhtavala. Zakleo si se, Gavine. Zakleo si se, dovraga. Tijekom protekle godine dao je sve od sebe kako bi je našao. Zapravo, njegovi su prijatelji više puta primijetili da njegova potraga graniči s opsesijom. Ne može očekivati da će ga oni razumjeti. Mada su sva četiri člana Kluba siročadi Roxbury Housea bili dobri prijatelji, on i Daisy imali 28 su poseban odnos, vezu koja je nadilazila fizička ograničenja vremena i prostora. Detektiv kojega je angažirao bio je iz jedne od najboljih londonskih tvrtki, ali uspio je slijediti Daisy samo do Dovera u proljeće 1877. Očito ju je, uskoro nakon što je Gavin otišao iz sirotišta, posvojio bračni par koji se bavio glumom, Robert i Florence Lake. Muž i žena glumili su u putujućem regionalnom kazalištu koje je dva tjedna održavalo predstave u Doveru. Nakon toga se trag ohladio, a detektiv nije gajio osobite nade da će se opet zagrijati. Rourke je podigao presavijeni program koji je najavljivao večernje izvedbe, osobito hvaleći najpopularniju točku. Sudeći prema umjetnikovom crtežu, ona je prava ljepotica. Gavin je preko volje pogledao program. Dok je ranije stajao u redu ispod tende ispred ulaza, imao je obilje vremena za proučavanje velikog plakata na pročelju zgrade. Ako je vjerovati promotoru, mademoiselle Du Lac je tek stigla iz Pariza i posjeduje anđeosko lice, slavujev glas i tijelo u skladu s biblijskom zavodnicom od koje je uzela svoje zloglasno ime. Međutim, crtež u boji koji prikazuje crvenokosu ženu raskošnih oblina, s previše perja i 29 premalo odjeće na sebi, uopće nije na njega djelovao. Ipak, nitko ne voli osobe koje kvare veselje, a njegova su dva prijatelja u posljednje vrijeme često trpjeli njegova mračna raspoloženja. Izvadio je bocu šampanjca iz kablića s ledom i napunio čaše, čvrsto odlučivši da će biti bezbrižan, veseo i raskalašen, makar to bilo posljednje što će učiniti u životu. Podigao je svoju čašu i nazdravio. Kucnuli su se, a njegovi su prijatelji veselo odgovorili riječima »čujmo, čujmo« i »tako treba, čovječe«. Odlučivši zaboraviti na svoju melankoliju, veći dio naredna dva sata proveo je govoreći Hadrianu i Rourkeu, njihovom konobaru u bijelom kaputiću, zapravo svima koji su htjeli slušati, kako se sjajno zabavlja. Naručio je jelo od graška i svinjske nožice jer su to uzeli njegovi prijatelji; vrlo važno što bi mu daleko više odgovarali pašteta od jastoga i mladi krumpir. Nakon što su dokrajčili šampanjac, pridružio se prijateljima i naručio vrč gorkog tamnog piva, a potom je uslijedila boca rajnskog vina. No sva njegova namještena veselost bila je tek obična farsa, varka. Trbuh ga je bolio, glava ga je boljela, a što se tiče njegovog srca, nikad se nije 30 doimalo praznijim. Pogledao je Rourkea i Hadriana koji su blaženo praznili valjda već treću bocu. Iz kutova usta stršile su im cigare od dva penija pa su obojica izgledali kao da nemaju baš nikakvih briga u životu. Kako im je zavidio, ne Hadrianovoj vještini s kamerom ili Rourkeovom umijeću da nekoliko funti pretvori u bogatstvo, već njihovoj jednostavnoj sposobnosti da uživaju u trenutku i budu sretni. Što uopće nije jednostavno. Bez obzira koliko se trudio, činilo se da se ne može prepustiti raspoloženju tog mjesta, zabavi, a tu je činjenicu bilo daleko teže progutati nego lošu večeru ili gorko pivo. Kao i uvijek, neuspjeh i pomanjkanje za njega su početak i kraj. Nestalo je nešto što je nekoć živjelo u njemu, a bez obzira o čemu je riječ, ne može naći put natrag do toga baš kao što ne može naći ni Daisy. To što je dopustio sebi da povjeruje kako bi se mogao izgubiti u dimom ispunjenom londonskom noćnom klubu činilo mu se beznadno apsurdnim, okrutnom šalom koju su mu priredile više sile. Ali ne toliko okrutnom kao što je primoravanje čovjeka da izdrži još jednu jadnu šalu komičara u prugastom odijelu koji je trenutno marširao pozornicom. Okrenuvši se od podija, pogledao je more stolnjacima pokrivenih stolova i vidio da se 31 prava predstava ne odvija na pozornici nego u publici - boksač izbočenih bicepsa i obrijane glave s dvije prsate plavuše koje su na sebi imale obilje šminke i duboke dekoltee, a on ih je konobaru predstavio kao svoje »nećakinje«; tri mlade tvorničke radnice koje su blenule u Gavina, a zatim su naizmjence rumenjele i hihotale se kad su uhvatile njegov pogled, sa šeširićima ukrašenima svilenim cvijećem, perjem i, u jednom slučaju, figurom kanarinca s okruglim crnim očima; lučki radnik mrzovoljna lica koji je iskapio svoj treći vrč tamnog piva i galamio na voditelja varijetea neka se pokrene i odmah na pozornicu dovede Delilah du Lac. Gavin je posve suosjećao s njim po tom pitanju. Već je izdržao lošu burlesku o mužu besposličaru koji je dobio ono što ga ide od svoje lukave žene, Talijana koji je izvodio fantazije tako što je čekićem udarao po jezovitom instrumentu izrađenom od kosti; i sredovječnog muškarca odjevenog u žensku odjeću koji je oponašao damu iz pantomime, udovicu Twankey. Udarac voditelja po gongu i premještanje kulisa iza navučenih baršunastih zastora najavljivalo je svaku novu točku, uvijek najavljivanu kao »najčudesniju«, »veličanstvenu« i »zapanjujuću« od svih što ih je čovječanstvo ikad vidjelo. Popili su već sve što su naručili, a još nije bilo ni znaka od tajanstvene mademoiselle Du Lac. Voditelj varijetea sigurno je lukav čovjek, jer je postalo jasno da svoju najbolju točku kani zadržati za sam kraj večeri, pojačavajući iščekivanje publike i istodobno povećavajući zaradu. Gavin je izvukao svoj džepni sat i vidio da se bliži ponoć. Delilah du Lac večeras će se morati zadovoljiti jednim obožavateljem manje. Odgurnuo je svoju stolicu i ustao. Odjednom se činilo da se prostorija njiše. Dovraga, previše je popio. Sutra ga očekuje jaka glavobolja i neugodan okus u ustima, sasvim zaslužena kazna za previše pića, lumpanje i pretvaranje da je ono što nije. Uhvatio se za rub stola, nadajući se da nitko neće opaziti da se drži kako bi uspostavio ravnotežu. Rano ujutro moram iznijeti sažetak, a neću nimalo koristiti mojem klijentu budem li onamo stigao tek napola budan. Mršteći se, Hadrian ga je uhvatio za rukav. Delilah du Lae je razlog iz kojeg smo ovdje. Svakog 33 će trenutka početi njezin nastup. Budući da je klub ovako krcat, sigurno se isplati čekati. Gavin nije bio baš tako siguran. Još jedna nakićena plesačica obojene kose, obilno našminkana i oskudno odjevena - večeras ih je dosad vidio već cijeli niz, a nema razloga vjerovati da će Delilah du Lac biti neko mjerljivo poboljšanje u odnosu na običnu, veoma običnu temu. Odmahnuo je glavom, već zamišljajući kako će ugodan biti novi madrac pod njegovim leđima. Sutra očekujem potpun opis daminih dražesti. Ali sad vam želim laku noć i... Gavin je tiho zastenjao jer je u svakom pompoznom, pretjeranom slogu čuo pogrebno zvono svoga bijega. Dovraga, da je barem malo ranije odlučio otići. Sad su mu preostale samo dvije mogućnosti: ostati ovdje do kraja njezine točke ili biti 34 veoma nepristojan i izići usred njezina nastupa. Premda je silno želio otići, nikad nije bio neuljudan prema nekoj ženi, makar žena o kojoj je riječ baš i nije dama. Izvukao je stolicu i opet sjeo baš kad se zastor na pozornici podigao. Reflektor je obasjao pijanista dječjeg lica koji je sjedio ispred koncertnoga glasovira, a imao je jarko zelene naramenice i veoma visok cilindar. Krug svjetla pomaknuo se malo ulijevo i zaustavio se na visokoj, vitkoj mladoj ženi koja je stajala u profilu, s jednom nogom podignutom na klupu kako bi se vidio luk savršeno oblikovane noge. Perje je ukrašavalo njezine uvojke boje cimeta, korzet joj je obavijao uzdignute grudi, prugasta suknja na volane dosezala je do iznad njezinih koljena. Rukom u rukavici polako je i puteno klizila od gležnja do bedra, podigavši rub suknje. Ili kako kažemo u Parizu, bonsoir. Delilah du Lac je spustila svoje vitko stopalo s klupe na pod pozornice i okrenula se prema publici, a Gavin je odjednom shvatio zašto se oko nje stvorila 35 takva strka. Za razliku od djevojaka koje je vidio ranije večeri, njezino je lice izgledalo izrazito glatko, crte lica delikatne poput drezdenskog porculana, osim sočnih usana, tijelo gipko i dugih udova, dojke raskošne, ali ne kao u krave muzare. Malo šećera i pikanterija? Riječ pikanterije naglasila je tako što je zatresla bokovima, a nekoliko sekundi kasnije publika je glasno dovikivala: - Pikanterije, pikanterije! Smiješeći se, kliznula je rukom po pijanistovim ramenima i rekla: - Čuo si ih, Ralphie. Pijanist je spremno kimnuo i posvetio se tipkama od bjelokosti, započevši popularnu skladbu iz varijetea, a Gavin je prepoznao smionu pjesmu Oh! Delilah je uzela tamnocrvenu pernatu stolu sa sjedala, omotala je oko vitkog bijelog vrata i pošla naprijed, a stožac svjetla pratio ju je do prednjeg dijela pozornice. Zaustavila se na rubu i Gavin je osjetio dašak njezina mirisa, neka pikantna mješavina jasmina, metvice i mošusa koja je nekako 36 uspjela nadjačati dim cigara. Ovlažila je usne i zapjevala: »Oh! Porter, budalaste l i mene. « Stihovi su bili blago sugestivni, ali ne osobito riskantni. Bilo koja buržujska matrona ili mlada djeva mogla je pjevati istu pjesmu uz klavir u svojem salonu, a nitko od njezinih gostiju ne bi ni obrvu uzdigao. Samo je smiona senzualnost Delilahinu izvedbu pjesme činila otvoreno seksualnom - erotski izraz u njezinim kosim očima, savršeno napućene vlažne crvene usne, izvrsno izabrane stanke i sugestivno namigivanje koje je i najbezazlenije riječi ispunjavalo aluzijama. Glazba je postala mekša kad je Delilah otvorila svoja tamnocrvena usta i zapjevala ariju iz djela Prosjačke opere. Hoće li Kupid naše majke poslušati? Mada se moje srce odavno zaledilo, uz njegov bi se plamen brzo otopilo. Delilah du Lac je očito dobro uvježbala podilaženje publici. Kad je izgovorila »srce«, obje je 37 ruke stavila na lijevu dojku, podigavši je tako da je iz dekoltea kliznulo još malo bijelih oblina. Uz »plamen« podigla je vitke ruke iznad glave i zatresla tijelom i bokovima, stvarajući dojam tekuće žive ili razigrane vatre, a njezino je kretanje hipnotiziralo više nego hipnotizerovo klatno. Gavin ju je opčinjeno promatrao. Očito je profesionalno vladala pozornicom, mnoštvom, njime. Vladala je svime - i to veoma uspješno. Zapravo, tako uspješno da je gotovo mogao vjerovati da zuri posebno u njega, pogledom fiksira njegovo lice, njezine su se obrve nalik polumjesecima uzdigle, namješteni smiješak se zaledio. I on je zurio u nju, ne u njezine dojke ili noge, već ravno u njezine oči. Nekoliko je mahnitih sekundi njezin žarki pogled osjećao kao fizički dodir, osjećao je kako mu srce lupa i nezamjenjivo buđenje spolne želje. Odjednom se činilo da su on i Delilah du Lac jedine dvije osobe u krcatom klubu, kao da je smiješak koji se vratio na njezine usne boje rubina namijenjen samo njemu. Gavin je zadržao pogled na njezinim ustima, preširokima za današnju modu, a ipak tako senzualnog oblika da je lako mogao zamisliti kako satima gricka, liže i kuša zrelo voće tih punih usana. Opazivši kako je njezina gornja usna gotovo istog 38 oblika kao i donja, osjetio je kako ga obuzima nešto snažnije od požude. Kad je posljednji put vidio ta izvrnuta usta, također su bila crvena, ali ne od šminke nego od odlomljenog komadića pepermint štapića što joj ga je dao. Slatkiš je trebao umanjiti gorčinu njihova rastanka. Gavin je trepnuo, pitajući se nije li zasićenost pićem, dimom cigara i pustim željama zamaglila njegov vid i smutila mu sjećanje. Alkohol je zasigurno preplavio njegov krvotok jer bi se zakleo da je ta žena, koja je izložena pohotnim pogledima svih muškaraca u prostoriji, odrasla inkarnacija njegove prijateljice iz djetinjstva. Obilno se znojeći, zavalio se na stolici i podigao ruku kako bi olabavio kravatu. Na kraju krajeva, lac je francuska riječ za jezero. Pretraživao je sve kutove Engleske, a Daisy je vjerojatno cijelo vrijeme bila u Francuskoj. Kakav je on idiot kad mu ta mogućnost nije ranije pala na pamet. Što se tiče detektiva, odlučio je sutra otpustiti tu budalu. Sad je vrijćme za grickanje nečeg slatkog. Shvativši mig, pijanist je usporio glazbu do sjetne balade, a Gavin je prepoznao skladbu »After the Ball«. Delilah je stajala u sredini osvijetljenoga kruga i pjevala o ljubavi izgubljenoj zbog nerazumnog ponosa, a čeznutljiv izraz njezina lica i poznata kristalna čistoća njezina glasa rastjerali su posljednje ostatke Gavinovih sumnji. Njezin je glas pripadao ženi, ne djetetu, a jasno je ukazivao na godine vježbanja i profesionalne obuke, ali je sličnost ipak bila previše upadljiva da bi pogriješio. Delilah i Daisy dva su lica iste žene. Godine su njezino mršavo dječje tijelo pretvorile u ženu, ali ispod maske od kazališne šminke njezino je lice još uvijek poznato, a ljepota koja se vidjela već u djetinjstvu posve je procvjetala. Spustio je pogled na njezine duge noge u crnim mrežastim čarapama, a to ga je podsjeti lona glasine što su ih njegovi prijatelji ranije ponavljali. Princ od Walesa pozvao ju je na privatnu večeru kad je prošli put bio u Parizu. Darovitost na pozornici tek je na drugome mjestu u odnosu na njezinu darovitost između plahti. Tada ih je samo površno slušao, ali sad je svaki puteni djelić priče odjekivao u njegovim ušima, poput britve mu sjekao srce. Što je njima, dovraga? Zar je nisu prepoznali? Balada je završila i očito je opet došlo vrijeme za »pikanterije«. Glazba se ubrzala i čula se prosta skladba iz burleske koju Gavin ne bi mogao imenovati. Delilah je marširala pozornicom u ritmu glazbe, izmjenjujući visoko podizanje nogu uz pokazivanje bedara sa sugestivnim trzajima i miješanjem bokova. Promatrajući je, suhih usta, Gavin je osjetio udarac laktom u rebra. Okrenuo se nasmiješenom Rourkeu. Nastojeći govoriti čvrstim glasom, odgovorio je: - Sve je to dio predstave, za publiku. Siguran sam da je izvan pozornice posve drukčija osoba. Djelovanje alkohola počelo se smanjivati, a zamijenila ga je uzbudljivija opijenost sirove, životinjske požude. Činilo mu se da sva njegova osjetila vibriraju s dotad nepoznatom sviješću, ritmičkim pulsiranjem potrebe, buđenjem koje je Daisy, u svojoj sadašnjoj inkarnaciji kao Delilah, tako apsurdno vješto izazivala. Rourke ga je sumnjičavo pogledao, ali je bio dovoljno mudar da se ne prepire oko toga. Premda je 41 džepne veličine, vjerujem da će se ledi Kat, kad se jednom zagrije za mene, pokazati previše požudnom u krevetu da bi mi ostalo vremena za zabavljačice, čak i za one koje se tako kreću. Gavin se lecnuo na tu riječ, ali Delilah - Daisy - je upravo to. Hadrian je zijevnuo iza nadlanice. Ona je ukusna mrvica, ali meni veoma nedostaje moj krevet i moja žena. Rourke je puhnuo kroz nos. Hadrian to nije opovrgnuo. Promatrajući blistavu Daisy kako se vraća prema klaviru, već je smišljao kako bi je mogao dobiti nasamo. Nije namjeravao zauvijek držati svoje prijatelje u mraku - ona je bila i njihova prijateljica - ali nakon godine dana pročešljavanja Engleske u potrazi za 42 njom, osjećao je da je više nego zaslužio privatni ponovni susret. Čim predstava završi, šmugnut će iza pozornice i pronaći njezinu garderobu. Ili bi možda trebao poslati njihovog konobara s porukom kojom je poziva da mu se pridruži za njegovim stolom i popije čašu šampanjca. Da, da, vjerojatno se to tako radi. Rado bi progutao još jednu cijelu bocu tog odvratnog pića ako bi to značilo da će je vidjeti nasamo. Rourke je prekinuo njegovo razmišljanje kad ga je lupio po leđima. Iskreno mogu reći da nema mjesta gdje bih sad radije bio. « Momak kojeg volim sjedi na galeriji, Varijetetska pjesma koju je proslavila Marie Lloyd jesma je završila i Daisy se zaustavila kraj klavira kako bi došla do daha. Zagrlila je pijanista i doviknula: - Maestro, moja zadnja pjesma neka bude kombinacija pikantnog i slatkog, molim lijepo. Njezin je nastup svake večeri završavao time da bi iz publike izabrala jednog muškarca i dovela ga na pozornicu za svoju izrazito zavodničku točku. Večeras će to biti skladba Malo o tvojim maštarijama, a popularnom ju je učinila legenda varijetea, Marie Lloyd. Kao kod svake pjesme, ton više određuje izvedba nego tekst. Sugestivan smiješak, pokreti P 44 ramenima ili bokovima, suptilna modulacija glasa može najbezazleniju melodiju iz salona preobraziti u posve raskalašenu baladu. Sve je to bila dobra zabava koju je publika gutala, što se vidjelo po bogatim napojnicama koje su kasnije stizale do nje. Naočiti tamnokosi čovjek za jednim od stolova u prvom redu od samog joj je početka zapeo za oko. Pravi džentlmen, pomislila je, ali osim toga podsjećao ju je na nekoga koga je jednom voljela i izgubila, Gavina Carmichaela, sirotana koga je idolizirala kao dijete. Djelić je sekunde mislila da on doista jest Gavin, ali je odbacila tu misao kao plod mašte, puste želje i prilične sličnosti. Vidjevši kako se samouvjereno drži, s kakvom lakoćom čavrlja sa svojim prijateljima za stolom, te njegovu naviku da svakoga, uključujući i nju, gleda ravno u oči, rekla je sebi da to nikako ne može biti dragi, mucavi dječak spuštenih ramena iz njezina sjećanja. Jednako kao i Gavin, taj joj se čovjek dostojanstvenih očiju činio ozbiljnim, ne od onih koji bi željeli biti izdvojeni i izvrgnuti pernatoj stoli omotanoj oko besprijekornog ovratnika košulje - što je pomisao da će ga povući za taj aristokratski nos i natjerati rumenilo u obraze iznad visokih jagodičnih kostiju činila posve neodoljivom. Iz prostora za orkestar začuo se zvuk bubnja, 45 znak da je vrijeme da se izazovnim koracima spusti niza stube i izabere večerašnju »žrtvu«. Provokativno se smiješeći, objavila je: - Treba mi dobrovoljac iz publike. Koji će od vas finih, kršnih džentlmena to biti, hmm? Predvidljivo, ruke su sunule u zrak i začuli su se povici: »Ovdje, dušice! « i »Izaberi mene. « Podilazeći mnoštvu, napućila je našminkane usne na način za koji je iz iskustva znala da će svakog muškarca na vidiku pretvoriti u pohotnog, mahnitog luđaka. Lupkajući prstom po umjetnom madežu kraj svojih usta, napravila je predstavu od proučavanja publike, zastajkujući s vremena na vrijeme kako bi oklijevala nad parom molećivih očiju ili se nasmiješila rumenom licu, ali je cijelo vrijeme točno znala koga će izabrati - tamnokosog arkanđela tužnih, ozbiljnih očiju i lijepih usana. Jednostavno ga mora imati, barem tijekom te jedne pjesme. Doimajući se poput iznenađenog jelena koji se našao pred lovčevom puškom, nekoliko je sekundi nepomično zurio u nju. Jedan od njegovih nasmijanih prijatelja udario ga je laktom u rebra. Daisy je prikrila smiješak i u sebi brojila do pet. Na »četiri« se opet okrenuo prema njoj, užasnuta izraza lica. Ostao je sjediti, odmahujući glavom i ustima oblikujući riječ »ne«. Sramežljiv je, pomislila je. Kako prekrasno, bila je njezina druga misao. Nakon što su je dva tjedna pogledima gutali nasilnici i katkad je grabili oni smioniji, pomisao da će morati nagovoriti muškarca da dođe na pozornicu bila je neobično primamljiva. Gledajući kako se rumenilo nelagode širi njegovim obrazima, osjetila je toplinu između bedara i iznenadila se. Premda je njezina točka otvoreno seksualna, tijekom izvedbe uvijek je bila na neki način odvojena od svojega tijela. Često joj se činilo da je posve napustila svoje fizičko biće, kao da je lutkarica koja vuče konce iza scene u predstavi »Punch i Judy«, ali se lutka kojom upravlja ne zove Punch nego Delilah. Očijukanje i zadirkivanje muškaraca u publici samo je predstava. Primamljivost njezine točke temelji se na njezinoj sposobnosti da uvjeri svakog muškarca u prostoriji da je luda za njim, ali zapravo nikad nije osjetila ni najmanje seksualno uzbuđenje dok je bila na pozornici - do sada. Premda ju je silno želio vidjeti, ni slučajno nije planirao postati dio njezine točke. Zaustavila se kraj njihovog stola. Zna li netko od vas francuski? Na kraju krajeva, to je jezik ljubavi. Rourke je rekao da njegov prijatelj može govoriti kojim god jezikom ona želi i veselo predložio neka počnu s latinskim. Smiješeći se od uha do uha, on i Hadrian su se pomaknuli ustranu kako bi joj napravili mjesta. Daisy je raširila svoje vitke ruke i obratila se publici: - Mislim da je naš naočiti prijatelj sigurno sramežljiv. Jesi li sramežljiv, dušo? Uspravila se i doviknula ostalima: - Hajde, momci, ovaj fini mladi džentlmen treba ohrabrenje. Dajmo mu ga, hoćemo li? Prostorijom se širio val izrugivanja. Iz stražnjeg je 48 dijela netko viknuo »mlakonja«, a dobročudniji je glas rekao »sretnik«, ali Gavin je uglavnom bio zaokupljen svojom lijepom mučiteljicom da bi obraćao pažnju na povike. Otrgnuvši pogled s nje, preklinjao je svoje prijatelje. Tebi se više sviđa biti u središtu pozornosti. Neće te ubiti ako se za promjenu malo zabaviš. Postiđen, Gavin se okrenuo Hadrianu. Hadrian je odmahnuo glavom i pokazao mu uzdignute palčeve. Callie bi mi ga odrezala kad bi to ikad saznala, a čak i da ne bi, imao sam više nego dovoljno zabavljačica dok sam bio neženja. Pretvaraj se da si na sudu ispred suca i porote ako ti to pomaže. Što god je potrebno, samo naprijed! Gavin je zaustio da će reći kako ne želi poći »samo naprijed«, ali mu se u ustima našlo perje. Delilah je stajala iza njegove stolice i vještim mu dlanovima prešla po ramenima i niz prsa, zaustavljajući se tik iznad pojasa njegovih hlača. Prstima okrenutima prema dolje, primaknula je usta njegovom uhu. Ta je prijetnja podigla Gavina na noge. Dok mu je lice gorjelo, prepustio se njezinoj pernatoj stoli koju mu je omotala oko vrata, a zatim ju je koristila kao povodac kojim ga je vukla na pozornicu. Popeo se na podij uz raskalašeni pljesak baš kad su dva krupna pomoćnika postavili pozlaćenu stolicu u krug svjetla. Odmori se malo, ljubavi - rekla je i objema mu rukama gurnula prsa. Dok je padao na stolicu, osjetio je dašak svježeg, čistog mirisa peperminta u njezinu dahu, njezinog omiljenog slatkiša prije petnaest godina. Poput Dalile koja je zavela Samsona, ili Salome koja je plesala za Heroda, kružila je oko njega, njišući se u ritmu glazbe, a svaka je njezina gesta imala namjeru uzbuditi žrtvu. Zaustavila se ispred njega i polako skidala svoje duge rukavice, prst po prst, a lijevu je skinula zubima, spori, zavodnički striptiz. Gavin je naglo udahnuo, nadajući se da njegova erekcija nije vidljiva publici onako kako je sigurno vidljiva njoj. Nagnula se nad njime i objema rukama uhvatila naslon stolice. Njezine su se dojke nalazile odmah kraj njegovih usta, a žarki pogled zelenih očiju osjećao je kao usijani žig na svojoj koži. Na prigušenom je svjetlu njezina koža, veoma bijela i 50 pomalo vlažna, svjetlucala poput bisera. Okrenula je glavu ustranu i doviknula: - Mislim da mu se sviđa, gospodo. Što je s vama? Mnoštvo je zaurlalo od odobravanja, a Gavin je bio uvjeren da se nije samo njemu ukrutio. Kovanice su poput tuče padale na pozornicu, a jedna je udarila Gavina u vanjsku stranu bedra. Delilah je rukom prešla po tome mjestu i maznim glasom rekla: - Sirota dušica. U sljedećem mu je trenutku sjedila u krilu, odnosno, zajahala ga je tako da je stavila noge svaku s jedne strane stolice. Oslonila se rukama na njegova ramena i migoljila stražnjicom, a njezin mu je provokativan smiješak govorio da osjeća svaki centimetar njegovog kao kamen tvrdog uda. Odjednom su se njezine oči raširile i usta se zabezeknuto otvorila, a smiješak je nestao. Usta su mu se previše osušila da bi mogao govoriti, ali je uspio usnama oblikovati riječi: - Da. Da, to sam ja. U tom je trenutku zaboravio da je na pozornici, zaboravio da je on ugledni odvjetnik u kompromitirajućem, neki bi možda rekli i ponižavajućem položaju, s ovratnikom od perja oko vrata i erekcijom koja mu napinje hlače. Osjećajući se kao da mu se krv pretvorila u tekuću lavu, zabacio je 51 glavu i stavio joj ruke na bokove, pustivši je u ritmu glazbe da pleše u njegovom krilu. Odmaknula se, a on je pomislio da iznenadni zastoj u njezinu disanju i podrhtavanje bedara nisu dio predstave. Sad kad je shvatila tko je on, i ona je to osjetila, nešto tako snažno i moćno i posve erotično da obična požuda zasigurno blijedi u usporedbi s time. Glazba se pojačavala do crescenda. Pogledala ga je u oči. Izgledala je kao da se ispričava, gotovo je djelovala posramljeno kad je šapnula: - Ovo je finale. Prije nego je dospio pitati zašto joj je žao, izvila se unatrag, a on je zurio u njezina raširena bedra, djelić vlažnog ružičastog mesa virio je kroz prorez u njezinim svilenim crnim gaćama. Odjednom se prebacila preko glave, nekako uspjevši izvesti salto a da ga nije nogom udarila u lice. Dočekavši se na noge, okrenula se prema publici. Jednim se vještim pokretom sagnula i povukla uzicu svojih gaća. Raspale su se na dva dijela i razotkrile sićušnu traku od crne čipke što ju je nosila ispod njih. Svi su u publici skočili na noge. Još je novca padalo na pozornicu, ovoga puta i zgužvane novčanice od jedne funte, a sve to usred povika, zvižduka i gromkog pljeska. Marširala je 52 pozornicom u ritmu pljeska, povremeno se zaustavljajući kako bi se sagnula i podigla novac, pokret osmišljen za pokazivanje veoma čvrste, mliječno bijele stražnjice. Punih se ruku vratila do klavira i onamo spustila hrpu skupljenog novca. Zaslužuje nešto slatko, zar ne, Ralphie? Pijanist je žustro kimnuo. Daisy je namignula, naglašena gesta koju su vidjeli čak i oni u stražnjem dijelu prostorije, i vratila se do Gavina koji je još uvijek sjedio na stolici. Spustila mu je ruke na ramena i zagledala se duboko u njegove oči. Gav, jesi li mi ovoga puta opet donio svoje slatkiše? Gavin je otvorio usta kako bi rekao da nije potrebna nikakva nagrada, ali je ona bila brža, zgrabila je ovratnik njegove košulje i silovito spustila usta na njegova. Utapajući se u moru peperminta i pljeska, Gavin je skočio na noge, obujmio je oko vitkog struka i podigao. Iz daljine je muški glas doviknuo: - Tako treba, prijatelju. Prostačka je primjedba vratila Gavina u stvarnost. Otrgnuo je usta od Daisynih i pogledao prema moru požudnih lica. Odjednom se sjetio gdje se nalazi i, još 53 važnije, tko je on. Zureći u njezine iznenađene oči, rekao je: - Ovo je za tvoje dobro. Mlatarajući nogama i dlanovima gurajući njegova čvrsta prsa, Daisy je jedva mogla shvatiti što se upravo dogodilo. Žrtva ili dobrovoljac, Gavin je preokrenuo situaciju. Preuzeo je kontrolu nad publikom, njezinom publikom, kao i nad njezinim tijelom, a sad joj se ramena i trup nalaze u čvrstom stisku njegovih mišićavih prsa i snažnih ruku. Ne dopustiš li mi da završim točku, mogli bi nas oboje rastrgati. U tome doista nije pretjerivala. U publici je zavladao kaos. Gledajući preko njegovog širokog ramena, vidjela je kako se stolovi ruše, stolice udaraju u zidove i zrcala, a gosti bježe prema izlazu ili ostaju kako bi sudjelovali u tučnjavi. Nekoliko se bijesnih muškaraca pokušalo popeti na pozornicu, a 54 njihov se mišićavi vođa zaklinjao da će kvaritelja zabave rastrgati na komade. Srećom, Gavinovi su prijatelji građeni od čvršćeg materijala nego tipični londonski kicoši. Skočili su sa svojih mjesta kraj stuba pozornice i šakama zaustavili napad. Daisy je okrenula glavu baš kad im je krupan scenski radnik stao na put. Stisnuo je šake i rekao: - Spusti je. Gavin je odlučno odmahnuo glavom. Šaka je poletjela prema njima, ali je Gavin vješto blokirao udarac, a zatim je snažno tresnuo čovjeka u gomoljast nos. Krupniji je čovjek uzmaknuo, a krv mu je šikljala iz nosa. Gavin je ispružio okrvavljenu ruku i odmaknuo zastor. Prošao je iza njega i pogledao je. Njezina je garderoba daleko najsigurnije mjesto. Prva vrata desno - ona sa zvijezdom - dodala je, popustivši apsurdnoj navali ponosa. Oklijevao je, a tada ju je spustio. Zgrabila ga je za ruku i žurno povela zagušljivim hodnikom. Stražnji dio kuće djelovao je jadno, prljavi labirint uskih, slabo osvijetljenih hodnika. Plinske i vodovodne cijevi pružale su se duž niskog, zamrljanog stropa, goli podovi bili su hrapavi od blata. Stigli su do vrata Daisyne garderobe, a iza njih 55 čuli su se trčeći koraci. Srce joj je divlje lupalo kad je posegnula za kvakom i povukla, prekasno se sjetivši kako iskrivljena vrata zapinju. Kad ih je zadnji put pokušala otvoriti, ozlijedila je rame. Koraci su se približavali, gotovo su ih sustigli. U malenoj je sobi gurnula zasun pa su se oboje zadihano naslonili na zidove s kojih se gulila boja. Narednih nekoliko sekundi stajali su jedno do drugoga, a čulo se jedino njihovo ubrzano disanje. Gavin je okrenuo glavu prema njoj i rekao: - To je bila sjajna predstava. Čvrsto odlučivši da se neće dati zastrašiti - ne treba joj njegovo odobravanje, ne nakon toliko godina - uzdigla je bradu i rekla: - Hvala. Promatrala ga je, tražeći sličnosti s dječakom kojeg je poznavala, ali zapažajući i razlike u muškarcu kakav je postao. Kosa mu je kraća nego ranije, ali još uvijek je ista valovita masa plavkasto crne boje, mada s nekoliko prerano posivjelih vlasi na sljepoočnicama. Lice mu je mršavije nego u njezinom sjećanju, oči iste intenzivne nebesko plave boje koja ju je uvijek podsjećala na proljetno nebo. Usta mu se doimaju tanjima, ili su barem manje 56 sklona osmjesima nego ranije, a nos mu strši, više se ističe, pomalo orlovski, pa čak i donekle arogantan. Nekoliko jedva zamjetljivih bora vidi se na njegovom visokom čelu i u kutovima očiju. Duhovi prošlih briga, zaključila je, jer ne može imati više od trideset godina, ako i toliko. Moj Bože, kako je lijep muškarac postao. Tijekom divlje jurnjave iza pozornice izgubio je njezinu pernatu stolu. Znoj se cijedio niz njegovo lice i lijepio mu bijelu košulju za tijelo koje izgleda vitko i mišićavo. I, dragi Bože, kako je visok. Mada je imala visoke pete, vrh njezine glave dopire samo do njegovih ramena. Navikla je stajati oči u oči s Francuzima, pa ju je takva blizina muškarca kojeg je morala gledati prema gore, i to ne bilo kojeg muškarca nego Gavina, junaka njezina djetinjstva, ljubavi njezinog mladog života, činila ranjivom, koljena su joj klecala i uopće nije bila u svojem elementu. Kutovi njegovih usta neznatno su se podigli, pokazujući da se nije posve zaboravio smiješiti. Kad je čula djelić njihove dječje zakletve, osjetila je želju da zaplače kakvu već godinama nije osjećala. Žudnja njezina srca našla joj se u krilu samo petnaest godina prekasno - okrutna, okrutna sudbina. Uzdigao je tamne obrve. Po vratima su lupale šake, a ljutiti i povišeni glasovi vratili su ih trenutnom problemu. Daisy je prepoznala glas čovjeka zaduženog za rekvizite, Dannyja. Zapravo ga nije dobro poznavala, ali se doimao kao dobar čovjek i zvučao je više zabrinuto nego neprijateljski. Okrenula se prema vratima i doviknula: - To neće biti potrebno, Danny. Došlo je do malog nesporazuma s mojim prijateljem, ali sad je sve u redu. Začuo se dublji, nezadovoljni glas: - Pomiri se sa svojim ljubavnikom u svoje slobodno vrijeme, Delilah. I pazi, sve što treba zamijeniti ili popraviti platit će se iz tvoje zarade. Daisy je grickala donju usnu i u mislima izračunavala troškove štete. Samo jedno od onih 58 neukusnih, pozlaćenih zrcala na zidu sigurno vrijedi maleno bogatstvo - maleno bogatstvo za nju. Barem ju nije otpustio. I to je nešto, pomislila je. Ipak, ovom će brzinom izvoditi kankan do svoje osamdesete godine samo da sve to otplati. Čak i ako se pokaže da situacija nije tako teška, smanjena plaća znači da bi mjesec mogao biti posebno mršav, ne samo za nju već i za drage osobe koje je ostavila u Parizu. Gavin je otvorio usta kako bi odgovorio, ali mu je Daisy stavila prst na usta i odmahnula glavom, pokazujući mu neka šuti. Opet se okrenula prema vratima i rekla: - Gubi se, Side. U protekla si dva tjedna itekako zaradio na meni i nemoj misliti da ja to ne znam. Za onaj sitniš koliko mi plaćaš, baš bih mogla pjevati za hranu u Grecian Saloonu. Grecian na City Roadu više je varijete nego noćni klub, ako je vjerovati promotoru, ali za isti bi novac morala odraditi samo jedan nastup uvečer, a ne dva. Nije kanila otvoriti vrata i prepustiti Gavina profesionalnim nasilnicima koje je Sid sigurno doveo, pa je rekla: - Sutra, Side. Ako me želiš ovdje vidjeti radi nastupa na matineji, morat ću poći kući i odmarati noge. Čekala je dok sve slabiji zvuk koraka nije 59 potvrdio da su otišli, a potom se okomila na Gavina. Uperivši mu prst u lice, rekla je: - Nadam se da si zadovoljan. Imam još samo dva tjedna kako bih ispunila ugovor ovdje, a zahvaljujući tebi bit ću sretna ako budem na nuli. Vjerojatnije je da ću biti u dugu. Prvi put otkako ju je odnio s pozornice, činilo se da Gavin nije posve siguran u sebe. Dobre namjere - tko god je rekao da je put za pakao popločen njima, sigurno je bio mudar čovjek - bolje rečeno, mudra žena. Daisy je odavno odustala od obećanja muškaraca. Ne može se prehraniti obitelj prekršenim obećanjima, kao ni uništenim snovima, kad smo već kod toga. Osjećajući potrebu da napravi distancu među njima, izula je cipele i pošla do metalnog paravana iza kojeg se preodijeva, maleni luksuz što ga je donijela sa sobom iz Pariza. Paravan na sklapanje bio je dar njezinih usvojitelja za njezinu prvu premijeru. Oslikan tratinčicama u čast njezina imena3, bijednu je prostoriju činio vedrijom. Osim toga, činilo joj se važnim da uza se ima nešto poznato kad se doslovce sve ostalo činilo, ako ne baš stranim, onda dijelom 3 Daisy - tratinčica 60 davnog sna. Kliznula je iza paravana i skinula Gavinovu jaknu. Prebacivši je preko vrha, rekla je: - Zapravo nisi rekao što te večeras dovelo ovamo. Čak i kad je skinula jaknu, njegov se miris zadržao na njoj, nekakva kombinacija lovorove vodice, kože i mošusa, posve muževno i krajnje primamljivo. Nespretnim je prstima počela odvezivati vrpce steznika. Prišao je paravanu s prednje strane. Nemoj mi zamjeriti što to kažem, ali ti baš i nisi tip čovjeka za varijete. Premda su se za njega zalijepili komadići perja i znoj mu je natapao zgužvanu košulju, ipak se doimao aristokratski, izazivao je osjećaj da će uvijek biti čist, bez obzira koliko će se zaprljati. Njihovi su se pogledi sreli baš u trenutku kad se riješila steznika. Dojke su joj se slobodno zanjihale i ona je duboko udahnula punim plućima, prvi put od tog jutra. Pogled mu je pao na njezina gola ramena i ona se osmjehnula u sebi. Bez obzira jesu li stari prijatelji 61 koji su se ponovno našli, ili neznanci koji su se tek upoznali, bez obzira je li ona Daisy ili Delilah, on je silno želi. Nevolja je u tome što i ona njega želi. Iskoristila je prednost paravana i rukama prešla po svojim bradavicama, zamišljajući ondje njegove dlanove. O, ovo nije pošteno, nije pravedno. Bog je zacijelo veliki šaljivac. Prvi muškarac koji ju je doista uzbudio upravo je onaj s kojim ne smije biti. Da je barem neki neznanac, a ne bivši prijatelj koji ju je tako silno povrijedio. Ruke su joj se zaustavile na dojkama, a bradavice su joj stršile ravno naprijed. Nije odgovorio, ali njegova šutnja i stisnute usne govorile su same za sebe. Neka ga je žena povrijedila, rekla je sebi, razdražena zbog nerazumne ljubomore koju je ta misao izazvala. Sigurno nije prvi muškarac koji je došao u varijete kako bi zaboravio na propalu ljubavnu vezu tako što će previše piti i očima gutati ženske sise i gole noge. Uhvatio je njezin pogled i Daisy je dugi trenutak 62 zaboravila disati. Osjećajući se kao da se utapa u dubokom plavom moru, čula ga je kako kaže: - Vjerovala ili ne, moj dolazak ovamo bio je čista slučajnost - ili sreća, ako želiš. Garderoba je bila tek malo veća od ormara, a ona je na sebi imala samo sićušne gaćice. Čak i s paravanom između njih, njegova je blizina imala snažan, erotičan učinak. Sjećajući se njegove ugodne topline i čvrstoće ispod svoje stražnjice, spustila je ruku do svojeg spolovila, razmaknula unutrašnje usne i kliznula prstom unutra. Moj Bože, vlažna sam za njega. Kad bi mi sad prišao, dopustila bih mu da čini što god želi. Spustila bih se na ruke i koljena na ovaj prljavi pod za njega i dopustila mu da me uzme na bilo koji način. Lice joj je gorjelo kad se sagnula da bi otkopčala podvezice. Obojica zasad žive u Londonu. Harry je otvorio fotografsku radionicu na Parliament Squareu, a Rourke malo boravi u svojoj kući na Hanover Squareu i malo u svojem dvorcu u škotskim brdima. Znači, Patrick je uspio u životu. To je ne bi trebalo čuditi. Uvijek je bio dovitljiv momak, ali dvorac, pa, to je doista nešto posebno. Prekasno je čula gorčinu u svojem glasu, čudeći se da njegova izdaja čak i nakon petnaest godina toliko boli. Mislila je da je odavno to preboljela, što je još jedna od mnogih laži kojima je sebi punila glavu. To ju je iznenadilo. Sjetila se da je plavokosi čovjek za njegovim stolom, najvjerojatnije Harry, spomenuo suce i porote, ali tada se na to nije obazirala niti je razmišljala o tome čime zarađuje za život. Pretpostavila je da je odvratno bogat ili živi od onoga što će naslijediti, poput većine visokorođenih mladih ljudi. Prepustivši se porivu, skinula je svoje crne svilene gaćice i bacila ih preko paravana, glasno se nasmijavši kad su ga pogodile u rame. Imaju li odvjetnici naviku odvlačiti izvođače s pozornice i udarati scenske radnike, ili je 64 zakon samo za nas obične ljude? Lice mu je preplavilo crvenilo, a ona se iznenada sjetila kako ga je bilo lako natjerati da porumeni kad su bili djeca. Dobro je vidjeti da se neke stvari nisu promijenile, barem ne posve. I protiv volje se nasmiješila. Možda je postao malo uštogljen, više nego malo, ali je barem zadržao smisao za šalu. Uzeo je gaćice i vratio ih. Naga, posegnula je za crnim svilenim ogrtačem što ga je ostavila obješenog na kukici na zidu i navukla ga. Izišla je iza paravana još uvijek vezujući pojas. Zurio je, pogledom prelazeći preko nje, a potom ga naglo vrativši na njezino lice. Pitajući se što mu se čini tako šokantnim, pogledala je dolje. Ogrtač nije dopirao do poda već do ispod njezinih koljena, ali je pokrivao više nego kostim. Zar mu se V izrez čini tako neprihvatljivim? Nije mislila da je osobito smion, ali možda ona nije osoba koja bi to znala procijeniti? Mjesto između njezinih bedara uporno je pulsiralo, tupa, ugodna bol. Bojeći se da bi joj na licu 65 mogao pročitati misli, kao što je običavao dok su bili djeca, prišla je toaletnom stoliću. Okrenula mu je leđa i uzela jastučić za puder te njime tapkala po oznojenim prsima. Ali nemoj se ni u koga ozbiljno zaljubiti; nemoj ni u zabavi ići dalje nego što se u sigurnosti čedna rumenila možeš časno opet izvući. « WILLIAM SHAKESPEARE, Celia Kako vam drago ustivši jastučić, Daisy se okrenula od zrcala i slegnula ramenima. Uglavnom u Parizu, mada sam jednom ili dvaput izvan sezone nastupala i u pokrajinama. Gavin je tijekom godina nebrojeno puta zamišljao njihov ponovni susret, ali nikad nije pomislio da bi mogao biti ovakav. Zureći za njom, jedva je mogao povjerovati kako ogorčeno zvuči, kako se besramno ponaša. Bez obzira zove li sebe Delilah ili Daisy, žena koja je puderom tapkala prsa i golih nogu paradirala pred njim, posve mu je strana. Osjećao se dovoljno glupo i bez da razotkrije koliko se tijekom protekle godine silno trudio u svojoj potrazi za njom. Prema svemu sudeći, ona uopće nije željela da je netko nađe, osobito ne on. Unatoč tome, nakon svega P 67 što je pretrpio kako bi je našao, ne pada mu na pamet jednostavno otići. Barem ne prije nego što čuje kako ona priznaje tko je i kako se počela baviti... Stajala je ispred velikog zrcala, izvlačeći perje i ukosnice iz kose, zahvalna na izlici da se okrene od njega. Pošli smo na turneju s regionalnom kazališnom družinom, ali kad je družina prestala s radom, Lakeovi su zaključili da je Shakespeare mrtav i da imaju najviše izgleda glumom zarađivati za život ako pođu u Pariz i potpišu ugovor s jednom od popularnih vodviljskih kompanija. Gavin se umalo tresnuo dlanom po čelu. To objašnjava zašto se trag ohladio nakon Dovera. Takva je promjena zacijelo iziskivala poprilično prilagođavanja? Ledeno se osmjehnula, a on je to hladno držanje osjećao kao gejzir ledene vode u svojim žilama. Penjanje po ogradama i stablima s vama dečkima ojačalo je moje noge pa sam ih mogla dizati više od svih ostalih djevojaka u skupini. Podigla je nogu kako bi mu to demonstrirala, bosim se stopalom oslonivši na stolac, zauzevši sličan položaj kao na pozornici. Pogleda prikovanog za to čvrsto bijelo bedro, Gavin je s mukom progutao slinu, osjećajući se kao da mu je sav zrak isisan iz pluća, a istodobno su se drugi dijelovi njegove anatomije počeli podebljavati i pulsirati. Tijekom odrastanja, Daisy mu je bila poput mlađe sestre. Čim ju je prije petnaest godina ugledao, osjetio je potrebu da je štiti i brine o njoj. Osim toga, uopće nije razmišljao o njezinom spolu. Ali duge noge, koje su na pozornici izazvale pravu oluju, i raskošne obline grudi, koje su se nazirale ispod njezina ogrtača, jasno su mu pokazivale da je ona odrasla žena - i to poželjna žena. Spustila je nogu i svileni je ogrtač kliznuo dolje, a Gavin je shvatio da opet može disati. Spustila je pogled kao da je odjednom postala sramežljiva, a zlatni vrhovi dugih trepavica dotaknuli su njezine visoke jagodične kosti. Čedno ga je držanje podsjetilo na živahnu i slatku djevojčicu kakva je nekoć bila, pružajući mu nadu da, zakopano ispod oklopa od pudera i šminke, perja i svile, možda još uvijek živi neko zrnce Daisy koje se sjećao. Podigla je pogled do njegova lica. Jasno, kazališna revija uopće nije isto kao prava predstava, ali je ipak nešto, nekakav plus, ili sam se barem tako nadala. Kao odvjetniku, Gavinu je često pomagala intuicija, osobito u slučajevima koji bi pošli ukrivo kad bi ključni svjedok odjednom promijenio svoju priču ili bi protivnik u posljednjem trenutku iznio izmišljene dokaze. Oslanjajući se na instinkt, rekao je: - Je li gluma, ozbiljna gluma, nešto čime bi se željela baviti? Daisyne su se oči raširile pa je izgledala kao kad su bili djeca, a on bi joj darovao bombon ili slatkiš od peperminta. Vratila se radi svoje karijere, a ne radi njega. Gavin je znao da je smiješno osjećati se povrijeđenim, ali nije mogao zanemariti bol što ga je osjetio kad je to priznala. U savršenom bi mu svijetu otkrila da je cijelo vrijeme tražila njega, baš kao što je on tražio nju. Oklijevala je, a potom odmahnula glavom. Mogao bih se zauzeti za tebe kod njega. Ne može izbrisati njezinu prošlost, baš kao što se ne može vratiti unatrag u vremenu i spriječiti svojega djeda da ga nađe, ali više je nego sposoban prevladati Daisyn problem pomanjkanja kontakata u Londonu. Prije nekoliko je godina pomogao njihovom prijatelju, Hadrianu, kad je tek stigao u London i mada je trebalo neko vrijeme da stvori ime za sebe, njegova fotografska radionica na Parliament 71 Squareu sad je veoma uspješna. Činilo se da ju je to impresioniralo. Činilo mu se da ga vidi u novom svjetlu. Daisyn je smiješak nestao. Dovraga, baš je napravio zbrku. Prvi put te večeri nije se samo nasmiješio, nacerio se. U svakom slučaju, netko mora pružiti onu prvu ruku na pomoć. Zašto ne bi dopustila da taj netko budem ja, osoba kojoj vjeruješ, stari prijatelj? Prije mnogo godina samo bi je jednom pogledao i točno bi znao što misli, ali sad se njezino našminkano lice doimalo bezizražajnim ili barem nečitljivim. Silno bih želio da to opet budemo. Svjetlo u njezinim očima malo se prigušilo. Zašto bi se toliko trudio radi mene? Oklijevao je, želio je iskreno odgovoriti, ali nije želio izvlačiti na površinu taj bolni dio svoje prošlosti. Mnogi drugi u sirotištu rugali su se mojem mucanju, ali ti si činila sve što si mogla da mi olakšaš, uvlačila si me u igre, nisi mi dopuštala da jednostavno sjedim sa strane i gledam. Čak je i vođenje našeg malenog kazališta na tavanu bilo neka vrsta terapije za mene. Sad kad ja mogu pomoći tebi, zašto mi ne bi dopustila da ti vratim uslugu? Svjesna koliko ga muči njegovo mucanje, koje se pogoršavalo kad god bi bio izdvojen iz grupe, dodijelila mu je ulogu inspicijenta, što mu je omogućavalo da ostane iza scene, a ipak je sudjelovao u svemu tome. Razumjela ga je onako kako ga nikad nitko nije razumio. Organiziranje audicije za nju najmanje je što je bio spreman učiniti. Nije društveni reformator kakav je bio William Gladstone, ali je vidio da joj silno treba rehabilitacija. Otkako su se vratili u njezinu garderobu, gotovo svaka nepristojna riječ iz njezinih 73 usta, svaki besramni postupak činio mu se kao poziv u pomoć. Kazališna ju je šminka činila starijom od njezinih godina, dvadeset četiri koliko je izračunao, i prilično nepristupačnom. Očajnički je želio da upotrijebi jednu od mnogih posudica s kremama i losionima na svojem toaletnom stoliću kako bi je uklonila. Kad jednom sve to skine s lica, silno bi želio rukom dotaknuti njezin hladan, čist obraz. Ispod napadne kazališne šminke izgledala je kao zbunjeno dijete. Nakon svih tih godina, nisam očekivala ni da ću te vidjeti, a kamoli da ću ti dugovati zahvalnost. Nisam sigurna da bi to bilo... Nije očekivao da bi ga mogla odbiti. Vidljivo se narogušila, a on je odmah znao da je počinio veliku grešku. Kad se sve uzme u obzir, prilično sam se dobro pobrinula za sebe i... Naglo je zatvorila usta kao što je činila kad je kao dijete gotovo izlanula neku tajnu. Pitajući se kakva bi to tajna mogla biti, upozorio je sebe da ne smije vršiti pritisak. Njezin se dosadašnji život njega zapravo uopće ne tiče, bez obzira koliko bi on želio da bude drukčije. Kretanje krajolikom njezine smione neovisnosti i 74 tvrdoglavog ponosa pokazalo se kompliciranijim no što je očekivao. Odustavši od diplomacije, rekao je: - Dovraga, Daisy, bolja si od ovoga, i oboje to znamo. Užasnuto je odmahnuo glavom. To je bio odlučujući čimbenik. Želim da pođeš kući sa mnom. Iznenađeni je izraz nestao. Popila je još jedan gutljaj i odložila bocu. Zaboga, Gavine, sve je to tako naglo. Lice mu je gorjelo kad ju je žurno počeo umirivati. Imam stan blizu Udruženja odvjetnika. Prostran je, a ja nisam baš često ondje. Imala bi ga više ili manje za sebe i mogla bi dolaziti i odlaziti kako želiš. Prekršim li uvjete ugovora, Sid me može tužiti. Ne vjerujem da bi se time gnjavio, ali sam također posve sigurna da nikad ne bih vidjela novac koji mi duguje. Ja sam odvjetnik, sjećaš se? Ugovori se mogu poništiti. Gavinu se nije osobito sviđalo kako to zvuči, a nije mu se sviđala ni žestina njezina glasa dok je to izgovarala, ali je obuzdao svoju znatiželju - ljubomoru - kako je ne bi otjerao od sebe. Samo mi moraš reći koliko ti je potrebno. Zaključiš li da me jednostavno ne možeš podnijeti, pomoći ću ti da nađeš prikladan smještaj za sebe. Smještaj za koji bi on platio, zaključila je. Sve te priče o novcu izazvale su u Daisy osjećaj kao da je u sobu odjednom ušao hladan propuh, što je čudno jer je inače ponuda nekog muškarca da će je financirati izazivala ugodu i toplinu. Ali muškarac koji stoji pred njom i zapravo joj nudi uzdržavanje nije bilo tko. To je Gavin, a pomisao da bi od njega uzela novac, kao isplatu ili bilo što drugo, ispunjavala ju je mučnini osjećajem gubitka. Ono što je tako dugo bilo san, i to nedostižan san, pretvorilo se u mogućnost - i to za manje od sat vremena! Ovo je poput sna, bajke, nešto tako fantastično da bi se trebala uštipnuti kako bi bila sigurna da ne spava. Rušio je njezine prigovore jedan po jedan tako da joj je na koncu preostala samo mogućnost potvrdnog odgovora. Ako si siguran da ti neću biti na smetnju. Ovih sam dana veoma rijetko kod kuće. Vjerojatno ćemo se veoma malo sretati. Slijedila ga je do vrata. Željela bih priliku da izgladim situaciju sa Sidom, bude li moguće. Ako ništa drugo, barem mu toliko dugujem. I trebat će mi nekoliko dana da spakiram svoje stvari. Stanovala je u tmurnom stanu iznad židovske pekarnice u Whitechapelu, ne osobito ugodnom dijelu grada, ali najamnina nije bila velika, a hrana je bila besplatna, pod uvjetom da čovjeku ne smeta jednolična prehrana kruhom i kolačima. Sprijateljila 77 se s pekarovom ženom koja joj je dopuštala da uzme sve što se do zatvaranja nije prodalo. Odmahnula je glavom jer nije željela da on vidi kako bijedno živi. Čak i kad bi zanemarila svoj ponos, sjećala se kako je patio od stalne noćne more o kućama sa stanovima za iznajmljivanje, praznim posudama variva i bebine zipke okružene plamenom. Njegovo je vrištanje u Roxbury Houseu katkad dopiralo sve do spavaonice djevojčica na suprotnoj strani zgrade. Vjerovala je da izbjegava odlaziti u East End kako bi te unutrašnje demone držao pod kontrolom, a ona ga nije željela primorati da se sad suoči s njima. Uzeo ju je, posegnuo u unutrašnji džep i izvadio hrpu posjetnica. Pružio joj je jedan od pravokutnika krem boje i rekao: - Pošalji mi poruku kad budeš dala otkaz. Oklijevao je na vratima. Onako mnogo piva i šampanjca zacijelo još uvijek kola njegovim žilama jer se okrenuo, ispružio ruku i podigao uvojak njezine kose. Pramen boje cimeta, koji se omotao oko njegovoga kažiprsta, doimao se toplim i nevjerojatno svilenkastim. Kao da je odjednom oživio, činilo se da pleše sa svjetlom - nebrojene nijanse 78 crvenkastosmeđe i zlatne činile su tu jedinstvenu boju - crvenu. Ali ne, nije plesala njezina kosa nego njegova ruka. Pomalo je malodušno opazio da njegova ruka drhti. Neposlušnu je ruku gurnuo u džep, poželjevši da se i mucanje može tako lako sakriti. Mada ga je jedva mučilo ranije te večeri, sad kad je djelovanje alkohola slabilo, vratilo se, jače nego ikad. Slegnula je ramenima, a ogrtač joj je kliznuo niz rame. Boje njezine kose sjećao se više kao mješavine između žita i meda, svježe i zdrave, nimalo mišje, ali ju nije želio ispraviti. Maknula ga je i dodala: - Sad ti je kraća. Plavkastocrni uvojci običavali su mu dopirati do ramena, raskuštrana čupa koju je sobar njegovog djeda ukrotio krojačkim škarama i obilnim nanošenjem ulja. Gavin je nakon toga zurio u svoj odraz u zrcalu. Osjećao se kao ostrižena ovca i jedva se prepoznao. Je li tada počelo, je li tada počeo gubiti svoje pravo ja, nestajati? Na licu joj se pojavio sjetan izraz. Zapravo, sjećam se da si mi jednom dopustio da te češljam i napravim ti pletenicu, premda si se zakleo da ćeš me zadaviti ako nešto zucnem Harryju ili Rourkeu. Bio bih ti dopustio da radiš bilo što, apsolutno sve. I sad bih ti dopustio da mi činiš što god želiš. Čak i tada, kad je dodirivanje obavijala djetinjska nedužnost, bilo je tako ugodno osjećati njezine prste na vlasištu. Opet je ispružila ruku prema njemu, a on se ukočio, pitajući se gdje i kako bi ga mogla dodirnuti. Gavin je ispustio dah što ga je zadržavao, a podjednako je osjećao olakšanje i razočaranje. Kako grubo zvuči, toliko drukčije od slatke, drage djevojčice iz njegovog sjećanja. Je li i ta djevojčica bila primorana nestati, baš kao i on? Uhvativši njezinu vitku ruku, lagano je stisnuo topli dlan. Vrata garderobe zatvorila su se za Gavinom, a Daisy se spustila na klupicu za noge, osjećajući se 80 kao da je svaka mrvica energije isisana iz nje i ostavila za sobom praznu ljušturu, vakuum bez duše. Je li doista pristala useliti se k njemu? Spavati s muškarcem je jedno, živjeti pod njegovim krovom i po njegovim pravilima sasvim je nešto drugo. Nije još čak ni dala otkaz Sidu, a već se osjeća poput kanarinca u krletki. Bez obzira koliko pozlate ima na krleci - a Gavinovo obećanje velikodušnog džeparca on je to nazvao plaćom i besplatan stan i hrana doista čine blještavu sliku - ono što joj nudi ipak je krletka. Nagodba na rok od mjesec dana njezina je slamka spasa. Gotovo se sve može izdržati ako čovjek unaprijed zna kad će završiti, a u ovom se slučaju nije bojala da će on prekršiti uvjete nagodbe. Isto tako, vjerovala mu je kad ju je uvjeravao da će moći dolaziti i odlaziti po volji. Njegova grubost kad ju je ranije te večeri odnio s pozornice uopće se ne uklapa u njegov karakter koji, unatoč novoj pribranosti i muževnom samopouzdanju, kao da se gotovo i nije promijenio tijekom proteklih petnaest godina. Priznala je da je sama izazvala njegovu grubost, izazivajući ga daleko više od onoga što bi normalan muškarac mogao izdržati. Nije joj se činio poput muškarca koji bi se pred njom razmetao svojim 81 statusom i moći i zapovijedao joj kao što bi neki drugi možda činili. Dijeliti krevet s njim sigurno ne bi bilo nimalo teško. Zapravo, bojala se da bi joj se to moglo previše sviđati. Nekoć je Gavin bio njezin najbolji prijatelj, njezin pouzdanik, njezin junak, ali to je bilo jako davno i daleko. Mada sad možda nosi zrelu verziju lica toga dječaka, aristokrat koji je stajao pred njom, i u čijoj se svakoj pažljivo izgovorenoj riječi osjećala kritika, nije isti dragi, susretljivi dječak, baš kao što ni ona nije djevojčica s očima punim obožavanja s kojom je izvodio ludorije po sjenicima i livadama oko Roxbury Housea. Nikad te ne bih mogao zaboraviti, Daisy, ni za milijun godina. I bez obzira koliko će mi dugo trebati, ili kako će teško biti, nekako ću se pobrinuti da jednoga dana opet budemo zajedno. U dobru i zlu, stvarno! Imala je devet godina kad ga je posljednji put vidjela onoga dana na tavanu sirotišta i vjerovala je svakoj riječi koju je izgovorio. Čim je po njega došao njegov bahati djed St. John, izrezao ju je iz svojeg života onako kako bi kirurg mogao izrezati rak. Nikad joj nije napisao niti jedno pismo, kao ni odgovorio na jedno od mnogih što ih je ona poslala. Putem u Dover, uložila je svu snagu 82 svoje dječje volje kako bi nagovorila bračni par Lake da svrate u London kako bi ga potražila i oprostila se. Željeli su je pridobiti pa su pristali, makar samo da joj udovolje. Čak i za devetogodišnju djevojčicu, koja je prvi put vidjela veliki grad, nije bilo osobito teško pronaći rezidenciju obitelji St. Djed je pripadao višim slojevima, odmah je to vidjela, a takvi ljudi obično obitavaju u otmjenom dijelu grada, West Endu. Procesom eliminacije pronašla je Gavinova djeda u Park Laneu. Kasnije je samo trebala nagovoriti svoje nove usvojitelje da čavrljaju s vrtlarima i drugim osobljem u kućanstvima kako bi dobili točnu adresu. Kad je drhtavom rukom prvi put nesigurno pokucala na vrata, otvorio ih je uštogljeni batler koji joj je rekao da »mladi gospodin Gavin« nije »kod kuće«, već je otišao na školovanje. Dok su joj suze maglile vid, načrčkala je svoju parišku adresu na komadić papira i zamolila da mu je dostavi. Iz Francuske mu je poslala još nekoliko pisama, ovoga puta u internat gdje se školovao, ali nikad nije odgovorio niti jednom rečenicom. Nakon druge godine bez odgovora, prestala je čekati, posve se prestala nadati. Godinama je planirala što će mu reći ako se ikad opet sretnu, koje će točno riječi upotrijebiti. No dok je stajala licem u lice s njim u 83 skučenoj garderobi, nije se mogla sjetiti niti jedne pomno osmišljene oštre rečenice. Umalo je pala na koljena od šoka kad je prvi put shvatila tko je on. Po naravi je previše praktična da bi vjerovala u čuda, a iskustvo ju je učinilo previše blaziranom da bi vjerovala u slučajnosti koje idu u njezinu korist. Zapravo uopće nije očekivala da će ga ponovno sresti, a sigurno ne u noćnom klubu u otrcanom dijelu Covent Gardena. Činilo se da ju je Gavin odmah prepoznao, bez obzira na kazališnu šminku i promijenjenu boju kose. Međutim, on je čak i kao dječak imao nevjerojatnu sposobnost prodrijeti kroz vanjštinu i zaviriti u nečiju dušu, osobito njezinu. Nikad mu nije mogla muljati kao što je to činila s Harryjem ili Rourkeom ili njihovim učiteljima. U Roxbury Houseu on je bio njezin prijatelj, pouzdanik i zamjenski brat. Među njima nikad nije bilo ničeg romantičnog. Ipak, kad ga je ponovno vidjela, to je na nju imalo snažan učinak, ali nimalo bratski. Želi li biti iskrena prema sebi, što nije baš uvijek, priznala bi da je on već godinama objekt njezinih tajnih maštarija. Sjećala se visokog dječaka dugih kostiju i prvih naznaka širokih ramena, kože napete preko mršavog 84 tijela. Dječaka s velikim, nježnim šakama i pjesničkom dušom kojemu je mogla povjeriti sve svoje probleme i s njim podijeliti sve svoje snove. Štrkljasti adolescent iz njezinih sjećanja odrastao je u veličanstven primjerak muškarca. Jednostavno odijelo savršen je okvir za njegovu izrazito muževnu ljepotu, široka ramena ništa ne duguju krojačkim jastučićima, a hlače od kamgarna vješto su krojene tako da kao salivene stoje na njegovim uskim bokovima i čvrstoj stražnjici. Kad ju je podigao u naručje i odnio s pozornice, nosio ju je kao da je malo teža od pernate stole. Dok se otimala, osjećala je kako je mišićav, vitak ali snažno građen. Opet se sjetila kako ju je lako svladao i uzdah je pobjegao između njezinih rastvorenih usana. Od trenutka kad ga je vidjela kako uspravno i dolično sjedi za stolom u prvom redu, željela mu je prići i otkopčavati jedan blistavi mjedeni gumb njegovog kaputića za drugim, polako ga spustiti niz predivno široka ramena, a potom se pozabaviti gumbima na finoj bijeloj košulji. Sad se odjednom on vratio u njezin život, spreman i voljan pomoći joj da ostvari svoju najveću ambiciju, svoju silnu želju. Ponudio joj je pomoć u nastojanju da postane ozbiljna glumica, prilika ravno iz njezinih snova i odgovor na molitvu od koje je već 85 gotovo odustala. Bila bi glupa kad bi to odbila, ne bi li? Kad je prihvatila sadašnji ugovor, nije ni shvatila da se Palace nalazi u središtu kazališnog područja Covent Garden. Biti tako blizu kazalištu, pravom kazalištu, a ipak na sve važne načine tako daleko od njega, bilo je neizdržljivo. Naravno, ona nije budala, bar ne posve. Mada je Gavin bio njezin pouzdanik i zaštitnik u djetinjstvu, njezin stariji brat u svakom smislu osim biološkom, on je sad odrastao muškarac. Nije joj promaknulo izdajničko podizanje njegovih hlača dok ga je milovala na pozornici, ili kako se u njezinoj garderobi činilo da neprestano pronalazi razloge da je dotakne. Ne, dragi, sjetni dječak iz njezina sjećanja odrastao je čovjek, a ako su je godine provedene u Francuskoj nečemu naučile, onda je to činjenica da su svi muškarci istoga kova. Čvrsto je vjerovala da će za manje od tjedan dana zajedno spavati. Gavin je našao Rourkea i Harryja kako ga čekaju za jednim od tek nekoliko stolova koji su ostali netaknuti, a na prljavom stolnjaku nalazila se boca viskija i tri malene čaše. Osim starog crnca koji je meo razbijeno staklo na podu, oni su jedini ostali u 86 klubu. Harry je podigao pogled s ozlijeđenih zglavaka koje je tapkao ubrusom namočenim u alkohol i namignuo mu. Znači, on nije jedini koji se sjeća njihove stare zakletve. Gavin je privukao stolicu i sjeo. Rourke je zajahao stolicu kojoj su ostale samo tri noge i nacerio se svojim okrvavljenim usnama. Nadam se da je bila vrijedna toga. Rourke se okrenuo Harryju i zakolutao očima. Vrijeme smo proveli u razgovoru. Nisam pijan, barem ne previše, a nemam ni priviđenja. Delilah du Lac je Daisy, odnosno, to je njezino umjetničko ime. Njegova su ga dva prijatelja zabezeknuto promatrala, ali za razliku od njega nisu imali sat vremena za navikavanje na tu činjenicu. Gavin je oba puta kimnuo. Uvijek skeptik u njihovoj grupi, Rourke upita: - U tom slučaju, smijem li pitati gdje je, dovraga, bila sve ovo vrijeme? Došla je u London kako bi se pokušala probiti kao glumica - ozbiljna glumica. Obećao sam iskoristiti sav svoj utjecaj kako bih joj osigurao audiciju za Kako vam drago u Drury Laneu, ali najprije moram smisliti kako će se izvući iz ugovora što ga je potpisala. Najvjerojatnije postoji neka zakonska rupa koju treba pronaći, ali vjerujem da je ovo jedna od onih situacija u kojoj će se mito pokazati ekspeditivnijim od zakona. Novac, ili bolje rečeno, mito će biti najbolje rješenje. Pogledao je naokolo i u mislima procjenjivao štetu. Najmanje četvrtina stolova i stolica svedena je na drvo za potpalu, a od većine velikih zrcala ostali su samo prazni okviri. Okrenuo se Rourkeu, poslovnom čovjeku među njima. Harry i Rourke razmijenili su nasmiješene poglede. Harry reče: - Ne bih se time opterećivao da sam na tvojemu mjestu. Dao je Daisy svoju riječ i svakako je kani održati. Unatoč ozbiljnosti situacije, činilo se da to Rourkea zabavlja. Pitajući se nisu li pijaniji no što se činilo, Gavin reče: - Što je tako smiješno? Prešavši ozlijeđenom rukom preko suznih očiju, Harry odmahne glavom. Ja bih radije imao ludu da me uveseljava nego iskustvo da me rastužuje. I još radi toga putovati! WILLIAM SHAKESPEARE, Rosalinda Kako vam drago va dana kasnije Gavin je sjedio s Rourkeom i Hadrianom u prostoriji koja je do prije nekoliko dana služila kao njegova radna soba, a njegova ranije divlja mačka, Mia, ispružila se na naslonu za ruke njegova naslonjača. Ispružio je ruku i pogladio njezino mekano crno-bijelo krzno, a jednim je okom pogledavao zidnu uru dok je slušao kako njegova dva prijatelja iznose cijelu priču o tome kako je Rourke postao vlasnik kluba Palace. Nakon što se udaljio od vrata Daisyne garderobe, bijesni je Sid otišao u prednji dio kluba s namjerom da svojim snagatorima kaže neka dva Gavinova prijatelja odvuku u uličicu i dobro ih prebiju. Rourkeova ponuda da odmah kupi Palace spriječila je nasilje. Sid je najprije pomislio da je Škot ili pijan ili blefira, ili jedno i drugo, no kad je Rourke izvadio D 91 snop novčanica od sto funti kao svoje jamstvo, zajedno sa svojom posjetnicom i potpisanom mjenicom za ostatak koji će dobiti do kraja tjedna, Sid je promijenio pjesmu. Umjesto da naredi premlaćivanje, naredio je da se donese sadržaj bara kako bi zapečatili nagodbu. Neprestano su se šalili o tome da Škot akumulira imovinu onako kako drugi ljudi akumuliraju sitniš. Gavinu je trenutno njegov stan bio sva imovina koju je želio dotjerati. Uz pomoć svoja dva prijatelja, tijekom jučerašnjeg je dana svoju radnu sobu preinačio u minijaturnu kazališnu školu. Otišao je čak tako daleko da je spakirao sve svoje pravne spise i knjige, osim najnužnijih, kako bi na policama napravio mjesta za dramaturšku knjižnicu što ju je na brzinu nabavio - komedije i drame europskih velikana Shakespearea i Ibsena, Wildea i Pinera, Čehova i Zole. Međutim, bez Gilberta i Sullivana. Činilo mu se da je mjuzikl samo korak iznad vulgarne burleske kakvu je neku večer morao trpjeti. Daisy je jednostavno previše dobra da bi se posvetila izvedbama te vrste smeća, to je jasno vidio. Njezina preobrazba iz varijetetske pjevačice u ozbiljnu 92 glumicu ovisi o tome da se pobrine da i ona to shvati. Pijuckajući viski, Rourke je odmahnuo svojom crvenkastokestenjastom kosom. Gavin je potezao svoje manšete i zurio u vrata radne sobe. Daisy bi svakog trenutka trebala doći, a on je osjećao apsurdnu nervozu pri pomisli da će je opet vidjeti. Odlučno je odbila dopustiti mu da joj pomogne u selidbi, tvrdeći da ima veoma malo stvari. Ne bi mogao reći da je bila nepristojna, ne baš, ali bila je odlučna, jasno mu stavivši do znanja da će bez njegove pomoći riješiti svoje poslove s promotorom. Pitao se nije li tako pretjerano insistiranje na neovisnosti možda prikrivanje neke tajne ili, bolje rečeno, nekoga pred njim, ali odlučio je zasad potisnuti tu misao koja ga je izluđivala. Čak i ako je tako, i ako doista postoji drugi muškarac, on nema nikakva prava nad njome - barem ne takva koja bi već mogao zatražiti. Hadrian je bez riječi prišao bifeu, otvorio kristalnu bocu viskija i u čašu ulio tri prsta pića jantarne boje. Okrenuo se i piće ponudio Gavinu. Gavinu se nije sviđala pomisao da je njegova nervoza tako vidljiva, ali očito je bila, barem njegovim prijateljima. Hadrian je slegnuo ramenima i popio gutljaj. Ako je istinito samo pola glasina koje se šire naokolo, iskusila je mnogo više od života no što je dizanje nogu u kan- kanu. Bijes je zahvatio Gavina brzinom munje koja nadvoje dijeli mirno ljetno nebo. Hadrian je oklijevao, ali se njegov pogled nije pokolebao. Samo želim reći da je sigurno imala zaštitnika, možda i nekoliko. Oni pariški varijetei možda priređuju rane predstave za buržujske obitelji, ali nakon što sunce zađe nad Montmartreom, ooh la la. Moulin Rouge je u Parizu 94 poznat kao tržnica ljubavi. Princ od Walesa pozvao ju je na privatnu večeru kad je prošli put bio u Parizu. Darovitost na pozornici tek je na drugome mjestu u odnosu na njezinu darovitost između plahti. Gavin je tijekom protekla dva dana u mislima uvijek iznova ponavljao te glasine. Premda je silno želio vjerovati da je to veliko pretjerivanje, Daisyno ponašanje na pozornici i kasnije u garderobi svakako im je išlo u prilog. I dalje se držeći nade da je sve to, ili gotovo sve, samo gluma, prasnuo je: - Nisam znao da si bio u Parizu. Podrugljiva je primjedba pogodila metu. Hadrianovo je lice porumenjelo i on je čvršće stisnuo čašu. Svaka žena s Daisynim... Evo, baš sam neki dan naišao na kopiju jednog od fotografskih portreta Sare Bernhardt. Dakle, to je primjer veoma uspješne francuske glumice koja je započela svoju, ovaj... Čini se da Francuzi takve situacije ne stigmatiziraju kao mi Englezi. Zaboga, Gavine, s obzirom na život kakav je 95 Daisy vodila, valjda ne očekuješ da će biti djevica, je li? Gavin je skočio iz naslonjača, a Mia je skočila s naslona za ruke i potražila zaklon. Susrevši zapanjeni prijateljev pogled, procijedio je kroza zube: - Još je samo trebaš proglasiti običnom kurvom. Bi li želio povući tu primjedbu? Gavin je pogledao krupne prste omotane oko njegovih bicepsa i shvatio da je podigao šaku s namjerom da Harryja tresne u lice. Kriste, što me spopalo? Između njih trojice on je uvijek bio smiren, mirotvorac, katkad svetac, a ipak ga je nehajna primjedba o Daisynoj itekako vjerojatnoj prošlosti dovela do ruba tučnjave s jednim od dvojice najboljih prijatelja. Situacija je aktivirala unutrašnji alarm. Koraknuo je unatrag i oslobodio se Rourkeova stiska. Ne znam što me spopalo. Kad sam je ponovno vidio nakon svih tih godina, istu a ipak toliko drukčiju, sve mi se smutilo u glavi. Čini se da nisam sposoban za racionalno razmišljanje. Hadrian je uzeo svoje piće. Žena može izvesti paklenski ples u čovjekovom umu. Kad je intimna Calliena fotografija završila na kioscima, 96 želio sam ubiti svakog prodavača novina na vidiku, mada sam ja taj koji je napravio tu prokletu snimku. Je li to racionalno? Ja joj na tome zapravo čestitam. Sva su se trojica naglo okrenuli. Daisy je stajala na vratima, s torbama u obje ruke. Otrgnuvši pogled s nje, Gavin je pogledao Rourkea i Hadriana. Dok su tako ukočeno stajali, podsjećali su na kraljičinu gardu ispred buckinghamske palače, a ne na dva prijatelja koji ponovno sreću prijateljicu iz djetinjstva. No s druge strane, Daisy više nije njihova Daisy, već Delilah du Lac, poznata zabavljačica čija se slava proširila preko La Manchea. Premda je Hadrian opčinjen svojom Callie, a Rourke je odlučio osvojiti ljupku, mada neukrotivu ledi Kat, oni su ipak muškarci s normalnom muškom znatiželjom. Gavinov se sluga, Jamison, pojavio iza nje, a lice mu je preplavilo rumenilo. Mršav čovjek od pedeset 97 i nešto godina, Jamison je radio za Gavina otkako je prije pet godina otišao iz djedove rezidencije. Inače je trebalo veoma mnogo da se poremeti slugina nepokolebljiva smirenost, no činilo se da je Daisy to pošlo za rukom u samo nekoliko minuta. Zamolio sam damu da pričeka da je najavim, ali čim sam joj okrenuo leđa, ona je... Daisy je spustila torbe kraj vrata i ušla u prostoriju. Elegantno odjevena u zvonoliko krojenu smaragdno zelenu putnu haljinu i odgovarajući šešir ukrašen svijetlim resama, izgledala je otmjeno i ugledno, premda s više stila no što ga imaju tipične Engleskinje. Kad bi se izuzele izdajničke nijanse boje koja je naglašavala njezine visoke jagodične kosti i puteno puna usta, mogla bi proći za ljepoticu iz visokoga društva koja se upravo vratila iz kupovine u Parizu. No zar je doista očekivao da će se usred bijela dana pojaviti s kazališnom šminkom na licu i u kratkoj prugastoj suknji? Okreni se, curo, da te vidimo. Očito navikla biti u središtu muške pozornosti, udovoljila mu je tako što je izvela savršenu piruetu bez rumenila na licu ili nećkanja. Jednako si šarmantan vragolan kao i ranije, ali daleko bolje izgledaš i viši si nego u mojem sjećanju. Činjenica da nije bio visok, uvijek je bila njegova bolna točka u djetinjstvu. Daisy je izgledala prikladno impresionirana, a Gavin je vidio kako je njezin pogled skrenuo na dragulje koji su svjetlucali na Rourkeovom uhu i na malom prstu njegove desne ruke. Boreći se protiv osjećaja ljubomore, objasnio je: - Rourke je ostvario mnogo veći uspjeh no što se čini. Daisy je opet pogledala Rourkea, a on je kimnuo. Zaboga, naočit si kao i ranije, možda čak i više. Poljubio ju je u obraz, ali je brzo koraknuo unatrag kad je uhvatio Gavinov pogled. Nisi samo ti uzela umjetničko ime. Promatrajući njih troje kako očijukaju i zadirkuju se s dobrodušnom koknijevskom lakoćom, Gavin se osjećao kao da ne pripada njihovom krugu. Premda je prvih trinaest godina živio u stambenoj zgradi u East Endu, nikad nije bio dio tog svijeta, ne istinski. Unatoč fizičkom radu kojim se bavila, njegova se majka uvijek držala kao dama, a svoje je fine manire i kulturan način izražavanja prenosila na Gavina otkako se rodio. Sjetivši se svoje dužnosti domaćina, pozvao je sve da sjednu. Daisy je sjela na sofu. Poravnavši svoje skute, pogledala je čašu viskija što ju je Hadrian držao i rekla: - Pitam se, imaš li šeri ili možda malo tog 100 primamljivog viskija? Dobro bi mi došla koja kapljica. Gavin se lecnuo, ali Rourke je, predvidljivo, odmah izjavio da je viski svakako u planu. Gavin je u mislima zaključio da će kasnije morati razgovarati s Daisy o tome. Zasad je, kako je ne bi doveo u neugodnu situaciju pred prijateljima, ustao i ulio piće u čaše. Njih su se troje nasmijali i kucnuli čašama. Gavin je ukočeno sjedio i promatrao ih. Stigao je čaj i donekle raspršio nelagodu. Iznenadio se kad je Daisy odložila svoje piće i sve ih poslužila čajem, kompetentno obavljajući ritual, mada ne i osobito vješto. Balansirajući šalicom i tanjurićem u krilu, pitala je: - Što mislite o mojem nastupu neku večer? Rourke i Hadrian su je obasuli komplimentima, ali je Gavin šutio, pitajući se izaziva li to ona njega. Kasnije su čavrljali o raznim temama, uključujući prvo prikazivanje pokretnih slika koje je prošle godine održano u New York Cityju. Hadriana je zanimalo kakav bi učinak novi medij mogao imati na 101 kazalište, ako će ga uopće imati. Nimalo iznenađujuće, Daisy je odlučno branila izvedbe uživo, mada je priznala da i nju zanimaju pokretne slike. Razgovor se bližio kraju, a Gavin nije izustio niti jednu riječ. Hadrian je odložio svoju šalicu i ustao. Sigurno je previše zaokupljena papirima ili izrađivanjem plakata ili nekim drugim vrijednim poslom da bih joj previše nedostajao, ali jednostavna je činjenica da ona meni nedostaje - itekako. Rourke je također odmah ustao. Malena mi je ptičica došapnula da određena neukrotiva Kat danas poslijepodne kani jahati u Rotten Rowu, a mislim da ću se i ja ondje pojaviti. Pozdravili su se i njihova su dva prijatelja izišli u predvorje. Kad se vratio na svoje mjesto, stigao je trenutak od kojeg je Gavin naizmjence strepio i iščekivao ga. On i Daisy ostali su sami. Na dnevnom svjetlu i bez kazališne šminke koja je skriva izgledala je mlađe nego neku večer, svježe i zgodno, mada možda nije ljepotica. Njezino srcoliko lice više je pikantno nego klasično, nos dražesno okrenut prema gore na vrhu, poput nefrita zelene oči 102 malo kose u kutovima, što je naglašavala šminkom. Međutim, najviše su ga privlačila njezina usta, ispunjavala su mu glavu maštarijama o svim načinima na koji bi je mogao ljubiti. Nekako je mislio da bi počeo laganim dodirom najprije jednog kuta usta, a potom drugog, zatim bi jezikom slijedio liniju pune gornje usne prije nego bi joj razmaknuo usne, produbio poljubac i kliznuo unutra kako bi je kušao, doista kušao. Kad je maštarija napredovala do trenutka kad bi zavukao prste u uvojke boje cimeta, Daisyna sagnuta glava između njegovih bedara, a njezina vlažna, vrela usta poput baršunastog škripca klize po njegovom spremnom tvrdom udu, znao je da je vrijeme za završetak ovog tête-à-tête. Čini se da će ovo biti duga četiri tjedna. Popila je gutljaj čaja te odložila šalicu i tanjurić. Harry, želim reći Hadrian se nedavno oženio koliko sam shvatila? Gavin je silom vratio misli u sadašnjost i kimnuo. Dotad je bila jedna od glavnih glasnogovornica po pitanju prijedloga zakona kojim bi se ženama dalo pravo glasanja na nacionalnim izborima. Ne bih očekivala da će se naš Harry spojiti s tako trezvenom ženom, no s druge strane, ne bih očekivala da će se on povezati s bilo kojom ženom na duže vrijeme, već samo onoliko koliko je potrebno da skine gaće. Njezin ga je otvoreni način izražavanja mučio više no što je želio priznati, ali ga je zabrinjavao i zbog njezine budućnosti. Veličanje raskalašenosti umrlo je s Nell Gwynne i razdobljem obnavljanja monarhije, a premda mnoge od glumica koje su sad u modi, kao što je proslavljena Sarah Bernhardt, nisu rođene dame, od njih se očekuje barem da se tako ponašaju. Opazio je da nije taknula ništa od jela koje je stiglo uz čaj, primamljive zbirke malenih kolača, pogačica i sićušnih sendviča, te zdjele svježih jagoda posluženih sa slatkim vrhnjem, ovo posljednje poseban dodatak u čast gošće. Pitao se je li ona jedna od onih žena koje vječito brinu zbog svoje težine ili izbor jednostavno nije po njezinom ukusu, pa je rekao: - Je li čaj u redu? Želiš li nešto drugo? Kao da je čekala njegov znak, napunila je svoj tanjur jagodama i s nekoliko sendviča. Maknula je kruh s jednog sendviča i u usta ubacila ono što se nalazilo u njemu, krastavac, kopar i vrhnje. On želi njezin pedigre, a ne njezin novac. Zaključivši da će u njezin program učenja morati ubaciti neke osnovne lekcije o ponašanju, Gavin je odmahnuo glavom. Ledi Kat možda nije ljepotica u klasičnom smislu, ali je dovoljno privlačna da bi pozirala Hadrianu kao model, a također posjeduje izrazito oštru inteligenciju - i jezik koji uz to ide. Jedini problem u svemu tome zasad je činjenica da ga ta dama, čini se, ne podnosi. Daisy se namrštila i uzela drugi sendvič s tanjura, postupajući jednako kao i s prvim. Lecnuo se na lakoću kojom je vulgarna riječ kliznula s njezina jezika. Ubacila je još jednu krišku krastavca u usta i 105 pitala: - Kako to? Tvrdi da je brak za budale i da će radije do kraja života ostati djevica nego se pokoriti muškarcu koji će imati ulogu njezinog zakonski imenovanog tamničara. Očekivao je da će odmahnuti glavom, ali je samo nakrivila lice i u očima joj se pojavio sanjarski izraz. Većina se muškaraca daleko bolje odnosi prema svojim ljubavnicama nego prema svojim ženama - i ne odnose se ni prema njima osobito dobro. Tvrdnja mu se činila žalosno blaziranom za tako mladu osobu, no još važnije, to je očito bilo zaobilazno spominjanje svih muškaraca koji su uživali njezinu naklonost, a to ga je pak navelo na razmišljanje o deprimirajućem pitanju koliko je točno muškaraca bilo. Ponovno ga je pogledala i rekla: - Neki dan mi nije palo na pamet pitati te kojom se vrstom prava baviš. Postoje različite vrste, zar ne? Njezino ga je pitanje iznenadilo. Nije očekivao da bi je njegova profesija mogla zanimati, no najvjerojatnije mu samo nastoji udovoljiti ili biti uljudna. Napad, krađa, prijevara, prekršaji protiv Njezina Veličanstva kao što je krivotvorenje novca ili nečeg drugog, te poneko suđenje za ubojstvo. Blistavih je očiju rekla: - Kako divno. Tako sam ponosna na tebe. Slegnuo je ramenima, a kompliment ga je opet pretvorio u nesigurnog dječaka kakav je nekoć bio. Zakon ni u kojem slučaju nije slijep za klase. Oni koji imaju novca najčešće plate izlaz iz nevolja, a siromašni i radnička klasa prepušteni su najstrožim kaznama za često sitne zločine što su ih počinili više iz očaja nego zato što su zli. Gavin je shvatio da se smiješi s njom. S obzirom na ono malo materijala što smo ga imali na raspolaganju, daske iz sanduka za mlijeko i bez ikakvog pravog alata, ono je bilo čudo arhitekture. Toliko smo lupah da se 107 pitam kako nas nikad nisu otkrili. Oklijevala je, a potom priznala: - Jesu. Otkrila nas je ona bijedna tužibaba Lettie Pinkerton i prijetila da će poći ravnatelju. Dok je Harry iz kuhinje krijumčario vruća peciva i pitu od limuna, zacijelo je u posljednjih mjesec dana dobila više od šest kilograma. Znači, čak mu ni tada nije sve povjeravala. Nije bilo kao ranije, no ipak je bilo ugodno, ovaj ležerni razgovor, dijeljenje uspomena, barem onih lijepih. Posvetila se jagodama i slatkom vrhnju koje je očito čuvala za kraj. Dok ju je promatrao, Gavinu se činilo da je temperatura u sobi naglo porasla. Samo mu moraš reći što voliš i on će to kupiti. Balansirajući tanjurom na koljenima, Daisy ga je dugi trenutak promatrala. Sirotište Roxbury House bilo je sasvim ugodno, ali čak smo i ondje svi imali svoje zadatke i morali smo učiti. Nikad nisam imala sluge, mada sam jednom razmišljala o tome da se zaposlim kao sluškinja. Bi li žena poput Daisy ikad mogla biti zadovoljna životom na jednome mjestu - s jednim muškarcem? Većina djevojaka ne dočeka trideseti rođendan u tom poslu. Onih dana kad imam više od jednog nastupa, prije spavanja omotam gležnjeve krpama namočenima u ulje od sjemenki gorušice kako bi se smanjile otekline.